Može li vjernik živjeti bez molitve? Ako volimo razgovarati sa zemaljskim roditeljima, trebali bi voljeti i s Bogom. Je li grijeh ne moliti?
Mnogi smatraju da se ne mole dovoljno. Bez obzira molimo li pet minuta dnevno ili pola sata, nije neobično osjećati da to nije dovoljno. Ali je li grijeh ne moliti?
Iako u Bibliji nije posebno navedeno kao grijeh, Jakov je rekao:
“Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je” (Jakov 4, 17).
Ako nam je zapovjeđeno da molimo, zašto to ne činimo?
Isus je rekao svojim učenicima da se svagda mole (Luka 18, 1). Pavao nam je zapovjedio da se “neprestano molimo” (1. Solunjanima 5, 17). Jakov nam je zapovjedio da se molimo jedni za druge (Jakov 5, 16). Ako nam je nešto zapovjeđeno, a to ne činimo, onda je to grijeh.
Zapostavljanje molitve je pokazatelj nedostatka ljubavi prema Gospodinu. Molitva je komunikacija s Bogom. Što mu govori kad ne uspijemo naći vremena za razgovor s njim? Kad ne molimo, odmičemo se od svake mogućnosti bliskosti s Kristom.
Molitvom se prima ozdravljenje, pojedinci se spašavaju i crkve oživljavaju. Zapostavljanje molitve pokazatelj je naše nebrige za napredak Kristovog Kraljevstva na zemlji. Tijekom povijesti došlo je do duhovnih probuđenja kada se Božji narod ozbiljno pozabavio molitvom. Molitva je uvijek bila i bit će oružje koje je Bog dao u ruke svome narodu. Kada odbijemo moliti, okrećemo leđa onome što Bog želi učiniti na Zemlji u naše doba.
Moliti za sebe … ali i za druge!
Prorok Samuel sigurno je nedostatak molitve gledao kao grijeh. Kad je izraelski narod odbacio Božje vodstvo želeći kralja, povikali su: “Moli se Jahvi, svome Bogu, za svoje sluge da ne pomremo, jer smo svim svojim grijesima dodali zlo tražeći sebi kralja” (1. Samuelova 12, 19). Njegov je odgovor za nas danas uvjerljiv: “A od mene neka je daleko da zgriješim Jahvi prestajući moliti za vas i upućivati vas na dobar i pošten put” (1. Samuelova 12, 23). Samuelova odgovornost kao vođe Božjeg naroda zahtijevala je da ih on zagovara kroz molitvu. Ako to nije činio, za njega je to bio grijeh.
Jesmo li mi danas manje odgovorni? Pastiri i crkvene vođe moraju ozbiljno shvatiti poziv na molitvu za svoja stada. Očevi i majke moraju se moliti za svoju djecu. Djecu treba naučiti moliti za svoju braću i sestre, kao i za svoje prijatelje. Kršćanski poslodavci moraju biti izazvani da mole za svoje zaposlenike. Članovi crkve moraju se moliti za druge u svojoj zajednici.
“Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti. To je dobro i ugodno pred Spasiteljem našim Bogom, koji hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine.” (1. Timoteju 2, 1-4)
Je li grijeh ne moliti?
Osvrnemo li se na Bibliju koja nas upućuje na Spasitelja koji se i sada zauzima za nas (Hebrejima 7, 25), vidimo da nas poziva da mu se pridružimo u svećeničkoj službi molitve. Nikada nismo bliže Očevom srcu nego kad mu dođemo u molitvi.
“Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” (Matej 6, 6)
Molitva se ne mjeri minutama ili satima, već stavom srca. Po tom pitanju ne trebamo gledati na štopericu, jer Otac kojem se molimo poznaje naša srca i dubine naših želja.
“Zazovi me, i odazvat ću ti se i objavit ću ti velike i nedokučive tajne o kojima ništa ne znaš.” (Jeremija 33, 3)
U konačnici, Bog nas sve poziva na molitveni život. To je život koji se živi u neposrednoj blizini Boga. Učimo se “moliti u hodu”, bilo da vozimo automobil ili radimo na poslu. Zapostavljanje molitve može se smatrati grijehom propusta.
Kad naučimo živjeti istinu iz Kološanima 1, 27 “Krist u meni, nada slave”, razumjet ćemo zašto nam je apostol Pavao zapovjedio da se “molimo bez prestanka”.
