Jesu li kršćani koji pate od depresije pod utjecajem demona depresije? Ako su zarobljeni, trebaju li oslobođenje od nečiste ‘osobe’ koja upravlja njihovim stanjem? Je li korijen depresije sam grijeh?
Postoje dvije krajnosti ili glavne greške koje činimo kao vjernici, a to je da ćemo ili previše naglašavati duhovno ratovanje ili ga u potpunosti zanemariti. Jedni za svaki grijeh, problem, psihološki konflikt okrivljuju demone koje treba istjerivati, a drugi potpuno ignoriraju duhovni svijet i ono što Božja Riječ kaže o demonskim silama. Istina se najčešće nalazi u sredini, zbog čega nam je potrebna biblijska ravnoteža.
U Bibliji vidimo da je Isus ponekad istjerivao zloduhe iz ljudi i kod određenih bolesti, a nekad ih je iscjeljivao bez da je uopće spominjao demone. Ako budemo za svaki problem svu krivnju prebacivali na Sotonu, nećemo nikad preuzeti odgovornost da se mijenjamo u skladu s Božjom Riječi. Na taj način počet ćemo uskoro za svako negativno stanje u koje upadnemo tražiti “instant” rješenja, kao što su čudesna oslobođenja od duha straha, duha tjeskobe, duha očaja i tako u nedogled. Da, ponekad su potrebna oslobođenja od duhova koji nas potiskuju i zarobljavaju, no, također Božja Riječ nam kaže: “Isus nas je oslobodio da budemo uistinu slobodni. Držite se dakle odlučno i ne pustite se ponovo staviti pod jaram ropstva” (Gal 5,1). Vjerujemo li u tu slobodu? Apsolutnu slobodu?
Toksične misli
Postoje objašnjenja koja podupiru takva vjerovanja, potkrijepljena retkom da “naša borba nije protiv ljudi od krvi i mesa, nego protiv poglavarstava, protiv mračnog svijeta, protiv zlih duhova na nebesima.” Istina je, kršćani su najviše napadani od neprijatelja i nalaze se u duhovnoj borbi. Naš duh je spašen i otkupljen, ali još uvijek se odvija rat u području naše psihe i uma. Bog nas poziva da se u svom duhovnom rastu ozbiljno pozabavimo svakodnevnim obnavljanjem uma pisanom Božjom Riječi kako bismo spoznali Njegovu volju, jer mnogo zlih i pokvarenih misli svakodnevno prolazi kroz naše glave. Naš posao je da ih prepoznamo, odbacimo i zamijenimo Kristovim mislima. “Oružje našeg ratovanja nije tjelesno nego božanski snažno za rušenje utvrda. Obaramo mudrovanja i svaku oholost koja se podi- že protiv spoznaje Boga i zarobljujemo svaku misao na pokornost Kristu” (2 Kor 10,4-5).
U svemu tome odlučujuće je hranimo li mi te toksične misli i dopuštamo li im da uhvate korijen te začnu grijeh u našim srcima. Bog ustvari želi da Njegove misli postanu naše misli, tako da ne budu u sukobu s Njegovim razmišljanjem. Naš neobnovljen um omogućuje postojanje utvrda, odnosno duboko ukorijenjenih laži koje se protive Bogu, jer nisu pod Njegovim autoritetom. Te utvrde ne pokoravaju se Njemu, što zapravo znači da mnoge naše misli i uvjerenja ne dolaze od Boga. One potječu od nas samih ili od đavla jer piše da je svako ljudsko mudrovanje neprijateljstvo prema Bogu. Zbog toga trebamo vježbati svoj um, boriti se protiv negativnih misli i osjećaja, ne dati im prostora, iščupati ih s korijenom, posaditi Božje misli i svaki dan ih zalijevati. Ne smijemo dopustiti zloj misli da urodi plodom, već je trebamo uz pomoć Duha Svetoga sasjeći u samom korijenu. Duhovna borba znači biti oprezan kod svake misli. Kada smo kušani negativnim mislima da učinimo zlo, nemojmo im se predati, već se približimo Bogu te ga zamolimo da nam pomogne da ih se oslobodimo. Također, ako hranimo pozitivne misli, one negativne će izumrijeti same od sebe i neće više imati snagu i kontrolu nad našim ponašanjem.
Zanimljivosti o mozgu
Znanstveno je utvrđeno da je oko 95 posto fizičkih i mentalnih zdravstvenih problema izravna posljedica našeg misaonog života. Bolesti su proizvod naših misli, rezultat našeg psihičkog i duševnog stanja. Naša duša se sastoji od razmišljanja, osjećaja i volje. Istraživanja pokazuju da naše misli ostavljaju stvarne tragove u mozgu i mijenjaju njegovu strukturu. Na taj način utječu na zdravlje više nego geni. Živčane stanice od kojih je građen mozak stvorene su za pohranjivanje misli i informacija i one zajedno izgledaju kao drveće koje se grana. Svaka misao stvara nove veze tj. sinapse preko kojih putuju poruke preko električnih impulsa. Znate li što se događa s našim mozgom kada se pojave otrovne, negativne misli? Bijes, frustracija, tuga i negativne emocije doslovno uništavaju neurone i sprječavaju njihovu komunikaciju te tako nastaju fizičke promjene u mozgu. Mi smo stvoreni na Božju sliku i kreirani za ljubav jer je i Bog sama ljubav. Svi naši procesi za stvaranje misli osmišljeni su na način da idu u pozitivnom smjeru. Tako je Bog namijenio! Međutim, Bog nam je dao izbor da mi sami biramo između života i smrti, između pozitivnih i negativnih misli…
Ropstvo i sloboda
Kada su u pitanju određene duhovne stvarnosti, potreban nam je dar razlikovanja duhova kako bismo imali uvid, a za neke samo zdrav razum i rasuđivanje koje nam je Bog dao da koristimo. No, ne smijemo nikako zaboraviti da se nalazimo u duhovnom ratovanju i da Sotona doista obilazi oko nas kao ričući lav, gledajući koga će proždrijeti. Možemo uočiti da je njegovo najsnažnije oružje laž jer je on Otac laži, on ih stvara i prodaje, a mi ih kupujemo. U ovom svijetu, prihvaćamo laži različitih težina i veličina jer nam ih je netko posredno (TV, Internet, novine) ili neposredno (roditelji, prijatelji) prenio. Neke laži smo i sami stvorili. Isus Krist nam kaže: “Ako budete ustrajali u mojoj nauci, upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Iv 8,36).
Naš izlaz i rješenje nalazi se u istini. Htjela bih iskoristiti jednu priču za ilustraciju koja govori jasno o nepoznavanju istine i slobode koju imamo u Kristu. Dakle, riječ je o jednoj ptici koju je vlasnik držao zavezanu za jedan stup. Oko tog stupa svaki dan bacao bi joj hranu. Potom bi se ptica vrtjela u krug oko tog stupa kako bi pojela sve. Jednog dana vlasnik je odlučio pticu odvezati i pustiti na slobodu da odleti kamo hoće. Međutim, ta ptica se i dalje vrtjela u krug. Nikad nije odletjela jer je i dalje mislila da nije slobodna.
Ta slika govori jasno da smo i mi sami zarobljeni, ali ne okolnostima, nego lažima u našem umu u koje uporno vjerujemo. Zbog toga, više od svega i više nego ikad, potrebno je da čujemo istinu i da nas ona oslobodi.
U psihologiji postoji jedan od najpoznatijih eksperimenata koji snažno potvrđuje ove činjenice, a govori nam kako klinička depresija zapravo nastaje. Selman i njegovi suradnici istraživali su pojam naučene bespomoćnosti. Naime, u eksperimentu su postavili psa u kavez kako bi mu zadavali elektro-šokove. Svaki put kad bi primio elektrošok, preskakao bi ogradu da izbjegne neugodno stanje. Zatim, istraživači su odlučili podići ogradu kaveza tako da se više ne može preskakati, zbog čega je pas odustao od truda i ostao na istom mjestu. Drugi put kad su ponovno spustili ogradu na razinu koju može preskočiti, pas se pomirio s već očekivanom negativnom situacijom te nije ni pokušavao ništa. U početku bi trčao, no ubrzo bi odustao, legao bi na podi počeo cviliti. On je prenio svoju naučenu bespomoćnosti na novu situaciju. Negativna očekivanja zablokirala sunjegovo ponašanje. Eksperimentator je pokušao pomoći i domamiti ga na drugu stranu prepreke hranom, ali ništa nije pomoglo.
Pesimisti nisu realisti
Dakle, sigurno smo se svi barem jednom našli pred problemom za koji nam se činilo da ga ne možemo riješiti. Kod depresivnih ljudi taj scenarij se stalno ponavlja. Oni ne pronalaze u sebi resurse kojima mogu riješiti situacije, smatraju kako ne posjeduju potrebne kompetencije i sposobnosti da premoste prepreke koje im stanu na put. Odustaju i prije nego su počeli. Prestaju tražiti rješenja jer misle da za njih nema nade. Počinju gubiti i vjeru u Boga. Po teoriji naučene bespomoćnosti smatra se da klinička depresija i s njom povezana duševna oboljenja nastaju od subjektivnog osjećaja nedostatka nadzora pasivnim prihvaćanjem neugode, bez pokušaja bijega i kontroliranja stanja nad ishodom određene situacije.
Kao spomenuti pas, i mi možemo početi vjerovati da rješenja nema, a rješenje je nadohvat ruke! Pesimisti vjeruju kako neće uspjeti riješiti problem koji je pred njima i kako će se dogoditi sve najgore. Optimisti, s druge strane, vjeruju upravo suprotno. Sigurni su da će problem riješiti i da će pronaći izlaz.
Jesmo li optimisti ili pesimisti ovisi najviše o tome kako shvaćamo i tumačimo događaje u vlastitu životu, a mi kao vjernici pozvani smo biti najoptimističniji ljudi na svijetu. Kao što je već spomenuto, naš mozak je stvoren za pozitivno gledanje. Ako pak usvojimo pesimističan način razmišljanja, onda ćemo vjerovati u laži koje đavao govori, a to su: “Nećeš nikad uspjeti. Nisi dovoljno sposoban. Sve je crno. Nitko ti ne može pomoći. Gotovo je. Uvijek će ostati tako kako je. Bog te ne voli. Nitko te ne voli.”
Um depresivnog čovjeka sposoban je za svaku takvu laž pronaći potvrdu izvana jer je razvio mentalni filtar koji svaki pozitivni događaj iznova i iznova boja u crno. Zbog toga je toliko važno odbaciti takve laži i uzeti Božju Riječ kao pravi odgovor na sve. Isus je rekao da će nas istina osloboditi. Naš um je sklon negativno razmišljati, preuveličavati probleme i slati krive signale uzbune.
Bog nas potiče da se oslonimo uvijek na Njegovu Riječ, a ne na vlastiti razbor. Gospodin nam je obećao da neće dopustiti da bilo koja kušnja i nevolja budu jače i veće od nas, nego će nam sa svakom kušnjom dati sretan ishod. Nama koji se uzdamo u Boga doživotni posao je biti vjernik – vjerovati. U očima svijeta kao takvi postajemo “nerealni”, ali imamo i pravo na to jer Božja stvarnost pobija svaku logiku i ljudski razum. Vjera u Boga i Njegove istine prelazi naše granice razuma i ruši zakone prirode. Ta vjera čini čuda, pomiče planine, podiže nas iz praha i pepela, ruši utvrde zla i mijenja svijet okonas, mijenjajući naše srce.
Ako imamo Gospodina u životu, uvijek imamo razloga za optimizam i vjeru da će On sve izvesti na dobro jer On je Bog koji se brine za svaku potrebu, ne ostavlja nas nikad same ni u jednoj dolini, oprema nas bojnom opremom za suočavanje s nevoljama i uvijek obnavlja našu snagu za svaku pojedinu borbu. Pobjeda je već naša jer smo mi i više nego pobjednici u Kristu Isusu. Ustrajmo u dobroj bitki vjere. Nemojmo odustati i prije nego smo se počeli boriti. Neka naše obrambeno oružje bude uvijek Božja Riječ kao djelotvorna istina, a ne naše vlastito mišljenje ili emocije. “Ali u svemu tome minadmoćno pobjeđujemo pomoću onoga koji nas je zavolio”(Rim 8,37). Stoga, sljedeći put kad se nađemo pred previsokom preprekom, hoćemo li hraniti negativne misli koje kažu da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji ili pogledati gore u Onoga koji je viši od svake planine?
Autorica: Elizabeta Koprivnjak
