Spašeni smo milošću po vjeri u Isusa Krista. To je besplatan dar. Znači li to da možemo živjeti kako god želimo? Je li Božja milost dozvola za grijeh?
U današnje vrijeme se sve više ljudi počinje protiviti poruci milosti iz pukog neznanja. Mnogi govore da mogu sve, a Bogu to ne smeta jer ih vidi opravdanima u Kristu. Umjesto da žive poput Krista, biraju živjeti po svome.
Znači li to, ako smo spašeni milošću a ne vlastitim djelima, da nam milost daje dozvolu za grijeh? Znači li to da ako živimo u milosti, više nismo obvezni pokoravati se Božjem moralnom zakonu? Možemo li živjeti kako želimo?
Lažna i prava Božja milost
Lažni ili izopačeni koncept milosti (antinomijanizam) neizravno ili varljivo promiče grešni način života. On pretpostavlja da Bogu više nije stalo do grijeha, da Bog olako shvaća grijeh, jer Krist je zbog grijeha razapet na križu. Antinomijanizam stoga umanjuje posljedice grijeha i činjenicu da Bog mrzi grijeh.
Biblija je vrlo jasna. Kada je Pavao, apostol milosti, poučavao, odgovorio je na vrlo važno pitanje: hoćemo li nastaviti u grijehu da bi milost mogla obilovati? Njegov je odgovor bio: ne daj Bože! Ako ste vjernik i razumijete svoj odnos s Bogom, tada grijeh ne može imati vlast nad vama.
“Što ćemo dakle reći? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje. Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?” (Rimljanima 6, 1-2)
Istinska Božja milost primorat će kršćanina da traži Boga i želi Mu ugoditi. Kad ste pod milošću, počet ćete imati sve veću mržnju prema grijehu. Međutim, kad sagriješite kao vjernik, osjetit ćete slomljenost, tugu i iskrenu želju za pokajanjem ili promjenom.
Istinska milost razumije da, iako je spasenje besplatno, to isto spasenje ima visoku cijenu. Isus Krist je taj koji je svojom krvlju na križu platio naše grijehe kako bismo se mogli slobodno spasiti. Stoga, istinska Božja milost ne potkopava kaznu koju je Isus platio za naše grijehe na Križu. Ona dovodi do istinskog kajanja zbog grijeha i prouzročit će duhovnu preobrazbu u životu vjernika.
Istinska nas milost prisiljava da se udaljimo od grijeha, umjesto da trčimo prema njemu i tražimo užitke grijeha. Ona će nas uvjeriti u potrebu da živimo životom poslušnosti Bogu.
Je li Božja milost dozvola za grijeh?
“Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude; i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti.” (Rimljanima 6, 12-13)
Ako smo pod milošću, ne bismo smjeli dopustiti da grijeh vlada u našim smrtnim tijelima. Kada smo uistinu spašeni milošću, nećemo opravdavati svoja grešna djela. Umjesto toga, kajat ćemo se zbog njih.
Kad smo uistinu spašeni milošću, nećemo svojevoljno i uobičajeno tražiti užitke grijeha, već ćemo dopustiti Kristu da kraljuje i posveti nas tako da hodimo u pravednosti na slavu Božju.
Biblija jasno pokazuje da pravi kršćanin neće živjeti “kako god želi”. Kršćani su nova stvorenja (2. Korinćanima 5, 17). Kršćani pokazuju plod Duha (Galaćanima 5, 22-23), a ne djela tijela (Galaćanima 5, 19-21). Iskreni kršćanin neće živjeti u neprestanom grijehu.
Tko god u njemu [Kristu] ostaje, ne griješi. Tko god griješi, nije ga vidio nit upoznao. Dječice, nitko neka vas ne zavede! Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan. Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka. Zato se pojavi Sin Božji: da razori djela đavolska. Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. (1. Ivanova 3, 6-9)
Milošću smo spašeni vjerom u Isusa Krista (Efežanima 2, 8-9), Krist živi u nama i daje nam sposobnost da hodimo u poslušnosti Božjoj Riječi i da živimo kao oružje za pravednost (Rimljanima 6, 13). Međutim, kad god griješimo protiv Boga, umjesto da uživamo i branimo užitke grijeha, osjetit ćemo unutarnju želju da zamolimo Boga za oproštenje, pokajemo se i molimo Krista da nas i dalje vodi.
