Javna molitva je mnogima teret. Bojite li se moliti u javnosti? Je li vam neugodno moliti naglas? Treba li kršćanin glasno moliti javno? U nastavku pročitajte neke uvide i savjete koji će vam pomoći olakšati molitvu u javnosti u učiniti je smislenijom.
Glosofobija je „strah od javnog nastupa“. Nisam pronašao znanstveni izraz za ”strah od molitve u javnosti”, no smatram da kod ovo dvoje postoji podjednako sličnosti da nema potrebe za odvojenim terminom, ali ime ionako nije potrebno za predviđenu svrhu ovog članka. Ovo neće biti klinički osvrt, odnosno svjetovni, nego duhovni. Nadam se da će ovaj članak poslužiti ljudima u prepoznavanju potrebe molitve u javnosti, kako u društvu tako u crkvi te da će ih bolje pripremiti kada dođe njihov red na molitvu u javnosti.
Što je javna molitva?
Izraz javne molitve pomalo je nejasan i može se odnositi na nekoliko vrsta molitve, od kojih su neke ukratko opisane u nastavku.
- Molitva u tišini ili ”u sebi” na javnome mjestu. U 1. poslanici Solunjanima rečeno nam je da molimo bez prestanka, no ovo nam ne bi trebao biti kamen spoticanja.
- Molitva naglas na javnome mjestu bez poziva Duha i s antagonističkom namjerom. Ovo zasigurno nije pokazatelj ljubavi, a Bog je ljubav.
- Molitva naglas u javnosti jer je osoba na to pozvana i jer je to ispravno za činiti.
Siguran sam da postoje i druge mogućnosti, no u ovome članku govorit ću o trećoj.
„Molite bez prestanka.“ (1. Solunjanima 5, 17)
Moliti naglas
Svaki kršćanin bude s vremena na vrijeme pozvan na molitvu naglas. Bilo da se radi u crkvama, na sastancima vjernika i tijekom službi; pozvani smo moliti naglas. Izvan crkve možemo biti pozvani na molitvu naglas jer drugi prepoznaju da je to ispravan način obraćanja Bogu, a znaju da smo kršćani. Drugi mogu pomisliti da sami nemaju dovoljno snažan odnos s Bogom da bi to učinili.
Bez obzira na prigodu, nemojte odbijati mogućnost molitve u javnosti ili u tajnosti. Nemojte odbiti svoga Gospodina u javnosti, kada vas se pozive na molitvu.
Argumenti protiv javne molitve
1. Biblija kaže da ne bismo trebali moliti u javnosti
Biblija nam nigdje ne daje zapovijed protiv molitve u javnosti. S druge strane, uči nas da ne trebamo moliti u javnosti na način da želimo uzdizati same sebe.
U Lukinom evanđelju 18, čitamo priču o farizeju i sakupljaču poreza. Obojica su molili u javnosti i naglas; sakupljač poreza iskreno je molio Bogu i bio je opravdan, farizej je molio kako bi uzdigao sebe i zbog toga Bog se na njegovu molitvu nije obazreo.
2. Rečeno nam je da se moliti moramo samo u tajnosti
Da, trebamo se moliti u tajnosti, no ako čitamo Matejevo evanđelje 6, mislim da ćemo shvatiti kako su javne i privatne molitve namijenjene različitim situacijama, no jedna ne isključuje nužno drugu. Održavanje osobnog odnosa s Bogom ključno je za vjeru kršćanina i za molitveni život. Takav osobni odnos jest ono što nam omogućuje razgovor, odnosno molitvu s Bogom, ”jedan na jedan.”
Svatko bi trebao težiti osobnom molitvenom životu koji ima značenje. No činjenica jest da će, s vremena na vrijeme, svaki kršćanin koji prakticira ovakav oblik života, biti pozvan na javnu molitvu, na mjestima kao što su crkve ili na posebnim okupljanjima kao što su obljetnice, rođendani, vjenčanja, obiteljska okupljanja, pa čak i na sprovodima.
„Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani.“ (Matej 6, 7)
Ne znam kako moliti. Ne poznajem Bibliju dovoljno dobro. Ne znam te arhaične riječi koje se koriste. Bojim se glasno moliti Bogu. Nisam dovoljno rječotvoran.
Baš zbog sintagme ”ne znam kako” i jesmo na ovome članku.
„Ne poznajem Bibliju dovoljno dobro:“ nastavite je proučavati, ali ne dopustite da vas ovo udalji od štovanja i slavljenja Boga.
„Ne znam te arhaične riječi koje neki koriste.“ Ne znam ih ni ja, no Bog i dalje čuje moje molitve. Ne moramo se koristiti izrazima iz početka 20. stoljeća u molitvi da bi nas Bog čuo.
„Bojim se bojati naglas i jednostavno nisam dovoljno rječotvoran.“ Mislim da ovdje leži korijen problema. Ili osjećamo da će nas drugi u skupini osuditi i da ćemo iznevjeriti očekivanja koja su oni imali od nas u pogledu molitve ili se osjećamo neadekvatno u pogledu predstavljanja te skupine dok stojimo ispred Boga.
Ne znam u kakvoj ste skupini vjernika. Možda vas prosuđuju i gledaju svaku riječ koju izgovorite dok molite, no smatram da je u većini slučaja ovo samo percepcija. Vaš će trud biti cijenjen. Samo budite jednostavni. Mnogima će biti drago što oni nisu ti koji su morali moliti naglas.
Znam Boga. Molite iskreno i On će biti zadovoljan.
Javna molitva – što treba, a što ne treba činiti?
Nemojte koristiti prigodu za javnu molitvu za demonstraciju vašeg poznavanja Biblije, govorništva, kako biste posramili nekoga i na taj način tu osobu pokušali dovesti do pokajanja, za reklamiranje svojih ciljeva ili kao malu propovijed.
Svatko od nas je dosad čuo molitve ljudi koji poznaju svaki stih, od Postanka do Otkrivenja, koji koriste drevne, arhaične riječi koje zvuče dobro, koje u molitvama koriste svako ime koje se koristilo za Boga u Bibliji.
Ako se molitva koristi kao nešto kako bi se zadivilo druge, onda takvim molitvama i takvim ljudima nije mjesto na sastanku Božjeg naroda i osobno smatram da Bog molitve takvih ljudi ne čuje niti će im odgovoriti.
U molitvi, težimo pristupanju prijestolju milosti i cijelu skupinu odvedimo onamo.
Zahvalimo Bogu na Njegovoj dobroti.
Molimo ciljane molitve: u molitvama je dobro spominjati određene ljude i okolnosti.
„Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.“ (Jakovljeva 5, 16)
Izgovarajmo dijelove Biblije u molitvi, izgovarajmo obećanja koja nam je dao.
Nismo sami s Bogom, ali to nije loša stvar.
Ako vam je tako dobro, molite sa zatvorenim očima i sklopljenim dlanovima. Možete moliti i otvorenih očiju, podignutih dlanova. Naravno, molite i kada ste slomljena srca, kao i kada ste vedra duha. Nakon što vi i vaša skupina uđete u Božju prisutnost, ostalo nije važno.
Za početak
Najprije molite u osami. Recite Bogu svoje potrebe i zamolite Ga neka vam pomogne da naučite kako moliti. Slušajte javne molitve drugih i učite što možete, ali ih nemojte kopirati. Pretpostavite kada biste mogli biti pozvani na javnu molitvu. Tako ćete biti bolje pripremljeni.
Ponekad ne morate očekivati, pitat će vas se unaprijed. Ovo se često puta događa na formalnim sastancima, kada je prisutna veća skupina ljudi, kao što su pogrebi, obljetnice, različiti sastanci. Tada se odazovite pozivu. Time ćete pokazati da su vas odabrali s razlogom, a ne slučajno.
Pripremite se. Dobro je ponoviti molitvu u sebi. Ponavljanje je isto kao i slušanje. Bog sluša.
Kada dođe vrijeme, upotrijebite sve što možete kako biste bili što manje nervozni. Vjerujte da će Bog biti uz vas. Znajte da vaše žrtvovanje uveseljava Boga.
Zaključak
„Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete. Dakle, preporučujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za kraljeve i sve koji su na vlasti, da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti.“ (Efežanima 6, 18; 1. Timoteju 2, 1-2)
Kada molimo na ovakav način znamo da je to ”dobro i prihvatljivo u očima Boga,” (1. Timoteju 2, 3) no ovdje je isto tako nešto dobro. Bog ”čezne za time da se svi spase, da svatko dođe do spoznaje i istine,” (1. Timoteju 1, 4) stoga moramo govoriti ljudima da je ”Isus sam sebe predao kao otkupninu za sve one,” (1. Timoteju 2, 6) koji povjeruju u Njega. (Ivan 3, 16-17)
Autor: Timothy M. Wilson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
