Apostol Jakov je uz Ivana i Petra bio jedan od trojice najbližih Isusovih učenika. Što možemo naučiti iz života ovog ”sina groma”, kako ga je Isus nazvao?
U Isusovom krugu bilo je nekoliko muškaraca čija su imena bila Jakov: Jakov, Isusov polubrat, koji je napisao Jakovljevu poslanicu i koji je bio vođa prve Crkve, (Djela 15, 13), Jakov, sin Alfejev, jedan od Dvanaestorice (Matej 10, 3; Marko 3, 18; 15, 40; Luka 6, 15) i Jakov, Zebedejev sin, koji je također bio jedan od Dvanaestorice. U ovom članku govorit ćemo o Jakovu, Zebedejevu sinu.
Jakov i njegov brat Ivan bili su Isusovi učenici. Isus ih je pozvao neka Ga slijede, dok su obojica bili u čamcima, gdje su čistili mreže sa svojim ocem. (Matej 4, 21-22) Isus je s nekim učenicima bio bliskiji nego s ostalima; točnije s Jakovom, Ivanom i Petrom.
Ta tri muškarca više su puta spomenuta kao jedini svjedoci određenih čuda koja je Isus činio, kao što je uskrsnuće Jairove kćeri. (Marko 5) Ista trojica svjedočili su Isusovom preobraženju na planini, gdje je Isus razgovarao s Mojsijem i Ilijom. (Matej 17, 1-9)
Jakov, Ivan, Petar i Andrija jako su željeli razumjeti svrhu Isusovih riječi (Marko 13, 2-3), zbog čega je Isus s njima podijelio riječ koja se odnosila na njihovu budućnost, kao i na posljednja vremena. (Marko 13, 5-37)
Apostol Jakov je bio ”sin groma”
Isus je Jakova i njegovog brata Ivana nazvao ”sinovima groma,” što je značilo da su njih dvojica posjedovala snažne, strastvene osobnosti. Oni su bili dovoljno smioni da Isusa zamole posebnu uslugu: „Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.“ (Marko 10, 37)
Isus ovo nije mogao učiniti za njih; rekao im je da će propatiti, kao što će i On sam patiti. (Marko 10, 39) Iako su drugi učenici bili uznemireni zbog toga što su Jakov i Ivan pitali Isusa nešto ovakvo, Isus je ovu situaciju iskoristio kao priliku da ih poduči poniznosti.
Kada su Jakov i Ivan bili uznemireni zbog toga što Samarijanci nisu željeli prihvatiti Isusa tijekom Njegovog putovanja prema Jeruzalemu, upitali su Ga: „Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: “Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih? No on se okrenu i prekori ih.“ (Luka 9, 51-54)
Apostol Jakov je bio neustrašivi svjedok za Krista
Nakon Isusova uskrsnuća, evanđelja bilježe da je Jakov pecao s nekima od učenika kod galilejskog jezera, nakon čega je podijelio svoj obrok na obali s Isusom. (Ivan 21, 1-11) Jakov je bio prisutan na dan Pedesetnice. (Djela 2)
S obzirom na to koliko je Jakov znao biti neustrašiv, nije nemoguće za pretpostaviti da je Jakov bio snažan i vjeran svjedok za uskrslog Krista. Ovo je dodatno osnaženo činjenicom da je Jakov bio progonjen i u konačnici i smaknut zbog svoje vjere. (Djela 12, 2)
Što možemo naučiti iz života apostola Jakova?
Evo nekih posebnih stvari koje možemo naučiti iz Jakovljevog života, a koje možemo primijeniti na naš kršćanski hod.
Prvo, Isus vidi i poznaje dubine naših bića i strpljivo nas preobražava na svoju sliku. Isus je Jakova vidio kao ”sina groma” i naučio ga je kako da svoju strastvenu prirodu stavi pod ravnotežu tako što će pokazati milost prema drugima. Jakov je bio snažan svjedok, sve do završetka svoga života.
Isto kao što se apostol Jakov suočio s progonima jer je bio smion svjedok Kristov, tako ćemo i mi. (2. Timoteju 3, 12) Dok se predajemo Kristu koji djeluje u nama, On nas preobražava u snažne, moćne vjernike, opremljene za svako djelo na koje nas poziva. (2. Petrova 1, 3)
Prema članku objavljenom na portalu Thecompellingtruth.org.
