Isus je molio na nekom mjestu, a kad je završio, jedan mu od njegovih učenika reče: „Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike.’ A on im reče: ‘Kad molite…“ (Luka 11,1-2).
Oko 60 posto ljudi tvrdi da moli svakodnevno. Drugih 20 posto tvrdi da se moli jednom tjedno. Statistike ukazuju na to da se mole svakakve molitve, ali postoje i dokazi da ono što nazivamo „molitvom“ zapravo ne odgovara Božjoj definiciji ili očekivanjima. Ako istražimo o tome kako ljudi mole, vidimo da mnogi tretiraju molitvu kao da pristupaju igri na sreću.
Mnogi su frustrirani zbog molitve čak i dok ju nastoje prakticirati. Često mole, a da se zapravo ne obraćaju Bogu. Kada uzdižu svoje molitve, razgovaraju s nekim koga uopće ne poznaju. Za njih je Bog potpuni stranac kojeg bi mogli zatražiti pomoć ako se situacija pogorša. Koliko tužna i isprazna molitva mora biti za mnoge.
Dok razvijamo temeljne discipline iskrene vjere, moramo uključiti rad na molitvi. Čak i oni od nas koji su odrasli među molitvenim ljudima trebaju pouku. A tko bi nas bolje mogao poučiti o molitvi od Isusa Krista?
Dvanaestorica učenika provela su tri godine s Isusom. Gledali ga, putovali s Njim i slušali ga. Nema zapisa da su ga ikada pitali: „Gospodine, nauči nas naučavati“, iako je bio učitelj. Nijednom nisu rekli: „Gospodine, nauči nas kako činiti čuda“, iako znamo da je činio velika čuda. Koliko znamo, jedini sličan zahtjev učenika bio je: „Gospodine, nauči nas moliti.“
U prvom redu u životu Isusa Krista, ono što je uistinu privuklo pozornost učenika bio je njegov molitveni život. Isus je imao naviku povlačenja od zahtjevnog mnoštva da bi provodio vrijeme sam u razgovoru sa svojim Ocem, kao što vidimo u Marku 1,35. „I rano ujutro, još za mraka, ustade, izađe i ode na samotno mjesto. I ondje se molio.“ Izloženi Isusu 24/7, učenici su zaključili: „Ono što moramo shvatiti je molitva. Isus ju prakticira!“
Stvarno ne iznenađuje da je Isus, druga osoba Trojstva, vječno u savršenom zajedništvu s Ocem, na prvom mjestu prakticirao molitvu. Isus je odgovorio na zahtjev učenika uvođenjem onoga što sada zovemo Gospodnjom molitvom (Luka 11,2-4, vidi i dulju verziju u Mateju 6,9-13).
Zaustavimo se na zahtjevu učenika. Ne samo da su išli pravom instruktoru, već su išli s pravom namjerom. To je više nego običan zahtjev „kako“; to je bila molba „daj nam želju za molitvom“. Nakon što su u Isusovom životu zapazili obrasce molitve, žudjeli su ih prakticirati u vlastitom životu. Vidjeli su kako Isus izlazi iz kuće kako bi se molio u ranim jutarnjim satima dok su se prevrtali za još malo sna. Gledali su kako Isus zahvaljuje svome Ocu u raznim trenucima, privlačeći pozornost na veću sliku (vidi Isusov razgovor s Ocem ispred Lazarovog groba, Ivan 11,41-42).
Da, htjeli su smjernice za molitvu od Isusa, ali su također htjeli motivaciju. Prije nego što im je dao obrazac Gospodnje molitve, milosrdno ih je poticao riječima: „Kad molite“. Ne „ako molite“, već „kad molite“ – jer je Isus znao da će učenici moliti. Potaknuti okolnostima ili duhovnom disciplinom, učenici će u molitvi razgovarati s Ocem.
Očekivali su to koliko i mi. Naš nedostatak molitve sve je veći zbog nedostatka tehnike ili teme. Često padamo na molitvi jer nismo ustrajni. Pokušavamo moliti, ali brzo odustajemo. Ipak, molitva je disanje našeg duhovnog života. Baš kao što ne možemo prestati uvlačiti zrak u pluća, tako duhovno ne možemo preživjeti bez zdravog udisanja molitve.
Kad su učenici upitali Isusa: „Gospodine, nauči nas moliti“, taj je jednostavan zahtjev bio molitva. Neka to bude vaša uporna molitva nekoliko dana. Zatražite ga naglas. Ako vam određeni smjer ili misao ne padne na pamet, onda pročitajte i promišljajte Gospodnju molitvu. Razmišljajte o određenim recima Isusove molitve i izgovorite ih svojim riječima. Dajući nam model, Isus nas nije pozvao na uzastopno ponavljanje; dao nam je zdrav uzorak. Baš kao što je učio svoje učenike moliti, tako nas želi naučiti sve ostalo (Ivan 14,26) – uključujući i kako moliti.
Autor: James MacDonald; Prijevod: Vesna L.; Izvor: TheCourage.com
