Često sam se vraćala kući plačući, depresivna i slomljena nakon noćnog izlaska. Pitala sam sebe: “Zašto uporno živim ovako, ako me to čini nesretnom?”
Jednog jutra na fakuletu, probudila sam se i odvezla u crkvu kupiti sebi prsten čistoće. Moje srce je bilo pomalo stegnuto, jer i u to vrijeme, posljednja riječ kojom bi opisala sebe je “čistoća”.
Možda puna kajanja, posramljena, prljava i bez da zaslužujem naklonost poštenog muškarca.
To da.
Ali definitivno ne čista.
Evo kratke pozadine iza ove priče: Donosila sam mnoge odluke kako bi uvela drastične promjene u svoj život i prije ovog dana, ali te prazne riječi su bile ništa. Nasavljala sam živjeti svoj život na jedini način koji sam znala.
Skakala sam iz veze u vezu jer sam bila nesigurna i ovisna. Ako bih čak i pomislila da bi veza mogla biti nesigurna, imala bih u rezervi nekoga tko bi me čekao. Tužno, zar ne? Moje srce je bilo poput iscijepane krpe, a ja sam ga pokušavala krpati pogrešnim stvarima.
Jednog dana sam otkrila da se moj nestalni dečko u protekle tri godine počeo izlaziti s nekim drugim. Dala sam mu sve i ta fizička i emocionalna povezanost je značila duplu slomljenost srca. Moj um je divljao, a srce mi je patilo mjesecima.
Ali umjesto da se zacijeli na zdrav način, odlučila sam ozdraviti svoje slomljeno srce tražeći još više pozornosti. Pila sam dosta i donosila loše odluke. Tjerala sam sebe da izlazim s dečkima koji otpočetka nisu bili dobri za mene, jer sam “samo htjela biti sretna”.
Međutim, osjećala sam se upravo suprotno. Često sam se vraćala kući plačući, depresivna i slomljena nakon noćnog izlaska. Pitala sam sebe: “Zašto uporno živim ovako, ako me to čini nesretnom?” Nisam mogla odgovoriti na to. A opet, uvijek sam gledala da imam nekog tko će biti uvijek dostupan da mi pravi društvo, u slučaju da osjetim kako mi se vraća slomljenost. I uvijek se vraćala. Uvijek se vraća, zar ne? Bila sam žalosni kaos koji nije mogao stajati na svoje dvije noge bez lažne ljubavi i isprazne naklonosti.
Ali Bog.
Predala sam svoj život Isusu kada sam imala 19 godina. Voljela sam ga i iznevjerila od tada, ali me On i dalje voli beskrajno. Da budem iskrena, moja predaja Njemu je u početku bila više kao “ništa drugo mi ne uspijeva, pa mogu pokušati ovo”. Ali Bog je dobar i pokazao mi je milost unatoč mojoj sebičnosti. I nakon što sam mu sve predala – prljavštinu, očaj, usamljenost – znala sam da će nešto biti drugačije.
Moje želje su bile drugačije. Bog je mijenjao moju sadašnjost. I iako tada nisam znala, drastično je mijenjao moju budućnost kada me odveo da kupim taj prsten.
Znala sam da nešto novo dolazi. Bila sam spremna i uzbuđena uništiti život koji me je učinio da osjećam nebitnom i posramljenom i da ga pretvorim u daleku uspomenu.
Nakon što sam kupila prsten tog dana, ušla sam u auto i zatvorila vrata. Nakon što sam ga stavila na prst, počela sam plakati. Toliko sam jecala da je plač postao glasan. Nisam bila spremna ne lijepe osjećaje i misli koje su mi prolazile kroz glavu.
Uporno mi je ovaj stih odjekivao u glavi: “Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta!” (2. Korinćanima 5,17).
U tom trenutku, osjetila sam mnogo stvari. Ali više od svega, osjetila sam se slobodnom.
Slobodnom od obveze da budem nešto što ne želim.
Slobodna od dozvoljavanja da budem iskorištavana, zato što sam bila usamljena.
Slobodna od dozvoljavanja nekome tko me zvao samo kada mu tako “dođe”, da definira svaki pedalj moje vrijednosti.
Slobodna od traženja pažnje i pohvale na račun ljepote mog tijela.
Slobodna od želje da se predam svakome, posebno nekome tko ne bi zbog mene ni metar pošao, a kamoli kilometar.
Bila sam slobodna od života koji je bio toliko daleko od onoga što mi je namijenjeno.
I taj je život toliko daleko od onoga što je namijenjeno za vas.
Vi ste više od svojih pogrešaka. Vi ste voljeni, dragocjeni i vrijedni. Od čemu god da ovisite ili u bilo kojem ropstvu se nalazili, Bog vam nudi novi početak.
Možete biti vjenčani i nositi krivnju svojih starih odluka. Ili možda trenutno činite te pogreške, tražeći izlaz bez ikakvih znakova. U svakom slučaju: voljeni ste. Možda niste zaslužili drugu šansu, ali vam je ona ponuđena. I danas imate izbor odabrati Njega – umjesto sebe – i počeli ponovo.
Udana sam za svog muža Jessea već 5 godina. On i ja smo se jako trudili da ostanemo čisti dok se konačno nismo vjenčali. I bilo je vrijedno čekanja. Neki ljudi su nas ismijavali, ali nama to nije smetalo. Bila sam sigurna u svom uvjerenju da je Bog stvorio moju intimnost samo za mog muža i jedino za njega. Bila sam zadovoljna čekati (čak i kada je bilo vrlo teško).
Jesse je dovoljno volio Boga i mene da bi mi pokazao kako je njegov prioritet moje srce, a ne moje tijelo. Nikada mi nitko nije ukazao takvo poštovanje. Nikada nisam pokušala ni da ga zaslužim.
Blizina u našem odnosu je bila savršena jer smo provodili vrijeme u razgovoru i učenju jedno o drugome, umjesto da smo se oslanjali na intimnost kao štaku.
Pokazao mi je bezuvjetnu ljubav koju nikada u životu nisam primila. Učinio je da se osjećam zaista voljeno. Zbog mene bi išao kilometrima bez trunke razmišljanja. I učinio je da se osjećam vrijednom jer me je on čekao.
U mojoj priči se više ne radi o sramu, već o otkupljenju. To je priča od pepela do ljepote zbog oproštenja i ljubavi.
Nikad nije kasno da počnete ponovo. Bog nas pokreće. Bog nas iscjeljuje dan za danom od slomljenosti koju sami sebi uzrokujemo. On ispunjava naše živote puninom koju bez Njega ne možemo zamisliti. I voli nas dovoljno da nas povede novim putem.
Autorica: Lindsey Maestas; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Faithit.com
