Svi sanjamo o savršenom životnom okruženju punom udobnosti i spokoja. Što kada izbavljenje iz kušnje ne dođe onda kada želimo?
Svatko se suočava s kušnjama. Iako nas svaki privremeni odmor od kušnji može dovesti do toga da vjerujemo kako bismo od njih mogli biti trajno izuzeti, naš život na ovom palom svijetu nikada neće biti bez njih.
Što kada izbavljenje iz kušnje ne dođe odmah?
Možemo živjeti u nekom svome “raju”, nikad ne predviđajući probleme i očekujući lagodnost, ali to je maštarija. Isus je upozorio svoje učenike i sve koji idu Njegovim stopama da očekuju kušnje u ovom životu (Ivan 15, 18 — 16, 6). Ono što bi nas trebalo održati usred njih je naša vjera u Boga, znajući da On sve čini za naše dobro i vlastitu svetu svrhu (Rimljanima 8, 28), i da ćemo nad njima imati pobjedu kroz Božju prisutnost (Psalam 23, 4).
Razlog za kušnje
Jakov kaže da će se vaše kršćanstvo, ako je iskreno, pokazati u vremenima nevolje. Ako je moja vjera u Boga dobra samo kada mi ide dobro, to nema velike vrijednosti. Istinska vjera održat će vjernika kada život pođe po zlu.
Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje. (Jakovljeva 1, 2)
Svaka kušnja koja dođe u vaš život postaje test vaše vjere. Ili prođeš ili ne uspiješ. Testovi otkrivaju izvornost i snagu nečije vjere, pa se stoga odnose na vjernike, kao i na nevjernike. Kada izbavljenje iz kušnje ne dođe odmah, a vi ustrajete u njoj i držite se Boga, tada dokazujete da imate iskrenu vjeru.
Kada se pravi vjernik testira, tjeran je na molitvu, oslanjajući se na Božju snagu, a ne na vlastitu slabost. Kušnje sagorijevaju oponašanje vjere, ali jačaju istinsku vjeru. One nam mogu nanijeti bol kada se suočimo sa svojim slabostima, ali imaju dobar rezultat što nas okreću od nas prema beskrajnoj Božjoj snazi.
Odgovaranje na kušnje
Vjernici pravilno reagiraju na kušnje kada ustraju u njima. Ali koja su sredstva za ustrajanje? Jakov opisuje barem tri zahtjeva za trajna testiranja u 1, 2-12.
1. Radostan stav
U 2. stihu kaže: “Pravom radošću smatrajte, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje.” Prihvaćanje kušnje s radošću nešto je na što se kršćanin mora disciplinirati, jer radost nije prirodan ljudski odgovor na nevolje. Potrebna je svjesna predanost. Pavao se tako obvezao dok je bio zatvorenik u Rimu. Filipljanima je rekao: “Radujte se uvijek u Gospodinu” i “Naučio sam biti zadovoljan u kakvim god okolnostima bio” (Filipljanima 4, 4. 11).
Isus nikada nije tražio nevolje, ali uvijek ih je prihvaćao kada bi došle. Podnio je poniženje i patnju raspeća jer je gledao dalje od suđenja na ono što će postići. Ako je mogao podnijeti križ i vidjeti ga kao radosnu priliku za ostvarenje Božje svrhe, tada bismo i mi s radošću trebali podnijeti svoje male kušnje.
2. Duhovno razumijevanje kušnje
Jakovljeva 1, 3 kaže: “znajući da prokušanost vaše vjere rađa postojanošću.” Morate znati da će vaša vjera biti testirana. Svako nas testiranje jača tako što stječemo veću izdržljivost. Bog nas izgrađuje na isti način na koji trkač postupno razvija sposobnost trčanja na duge staze. Počinje s malim i radi do maksimuma. Bog dopušta da sve veća iskušenja u našem životu. Što je bitka teža, pobjeda je slađa. Kada izađete iz teške kušnje, možete se radovati zbog toga što vas je Bog izbavio.
3. Krajnji rezultat
U 4. retku Jakov kaže: “Ali neka postojanost bude na djelu savršena da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka.” Ovo je zapovijed koja zahtijeva podvrgavanje Božjim ciljevima za kušnje. Iskreni vjernik to prihvaća. Ako se odbijete pokoriti Bogu, možete potpasti pod njegovu kaznu.
Pa zar ste zaboravili opomenu koja vam je kao sinovima upravljena: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on ukori. Jer koga Gospodin ljubi, onoga i stegom odgaja, šiba sina koga voli. Poradi vašega odgajanja trpite. Bog s vama postupa kao sa sinovima: a ima li koji sin kojega otac stegom ne odgaja? (Hebrejima 12, 5-7)
Ako se borite protiv Božje discipline, kušnje mogu postati teže. Jedini produktivan izlaz iz kušnje je proći kroz nju. Ako vas Bog želi na iskušenju, ne možete koristiti prečace koji će ostvariti Njegovu svrhu.
Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati. (1. Korinćanima 10, 13)
Nakon izricanja naredbe, Jakov nam govori kakav bi trebao biti rezultat: “da budete savršeni i potpuni, bez ikakva nedostataka” (Jakovljeva 1, 4). Savršenstvo, a ne izdržljivost, cilj je testiranja. Izdržljivost je samo sredstvo za postizanje tog cilja.
Kada prođete kroz kušnju, ojačate i stječete veću izdržljivost, što vam omogućuje da doživite veće kušnje i veću izdržljivost. Krajnja svrha je postići duhovnu zrelost.
Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube. (Jakovljeva 1, 12)
