U jednoj od najzagonetnijih scena iz Evanđelja, Isus odgovara farizejima koji traže znak kako bi dokazao svoj autoritet.
Umjesto da im pruži očekivani čudesni dokaz, Isus spominje “znak proroka Jone“, povlačeći paralelu između vlastitog budućeg boravka u grobu i Joninog iskustva u utrobi velike ribe.
“Jer kao što je Jona bio tri dana i tri noći u utrobi velike ribe, tako će i Sin Čovječji biti tri dana i tri noći u srcu zemlje” (Matej 12b40). Ova izjava često izaziva rasprave, posebno među muslimanskim apologetima koji tvrde da Isus nije umro na križu.
Kuran također spominje Jonu, odnosno Junusa, u Suri 37, naglašavajući njegovu patnju i pokajanje. Neki muslimanski učenjaci koriste ovu paralelu kako bi podržali tvrdnju da Isus nije stvarno umro, već je poput Jone preživio svoju “smrt” i bio spašen.
Tri dana i tri noći
Oni tvrde da, baš kao što je Jona bio živ u utrobi ribe, tako je i Isus morao biti živ u grobu. Međutim, Isusov odgovor u Evanđelju ne govori o stanju života ili smrti, već o vremenskom razdoblju—tri dana i tri noći—koje se odnosi na njegovo vrijeme u grobu.
Štoviše, neki židovski komentatori vjeruju da je Jona zapravo umro unutar ribe, pozivajući se na Joninu molitvu u kojoj koristi izraze poput “utroba Šeola” i “jama”, što su starozavjetni termini za carstvo mrtvih.
Kada Bog zapovijeda Joni da ustane nakon što ga riba izbaci, koristi isti hebrejski izraz “kum” koji Isus koristi kada uskrsava Jairovu kćer (Marko 5,41). Ova paralela dodatno ukazuje da Isus predviđa svoju smrt i uskrsnuće, ne samo preživljavanje.
Je li priča o Joni istinita? Može li čovjek preživjeti tri dana u utrobi ribe?
Isusovo spominjanje Jone kao provokacija
Osim toga, Kuran izostavlja ključni dio priče o Joni—njegovu misiju u Ninivi, glavnom gradu Asirskog carstva, smrtnog neprijatelja Izraela. Isusovo spominjanje Jone nije bila slučajna referenca, već namjerna provokacija. Isusova smrt i uskrsnuće doveli su do pokajanja i spasenja poganskih naroda, onih koje su Židovi prezirali. Ovo je pravi “znak Jone”, koji nadilazi jednostavnu usporedbu s Isusovim uskrsnućem—radi se o univerzalnom spasenju.
Rani kršćanski apologeti nisu se oslanjali samo na prazni grob ili svjedočanstva očevidaca kako bi dokazali Isusovo uskrsnuće. Umjesto toga, ukazivali su na pad poganskog svijeta oko sebe. Narodi koji su stoljećima štovali idole počeli su se obraćati Bogu Izraela.
Kršćanstvo je postalo globalna sila
Kršćanstvo, koje je bilo progonjeno i suočeno s gotovo nemogućim izgledima, postalo je globalna sila. Ovo širenje kršćanstva, predviđeno u proročanstvu o Joni, potvrđuje istinitost Isusovih riječi i misije.
Na kraju, Isus nije samo predvidio svoju smrt i uskrsnuće. Kroz znak proroka Jone, nagovijestio je spasenje za sve narode, čime je ispunio svoju misiju u najdubljem smislu, suprotstavljajući se tvrdnjama onih koji negiraju Njegovo raspeće i uskrsnuće.
