“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” Matej 11,28-30
Znam da sam naslov napisao u obliku pitanja, ali neću provesti ni malo vremena ispitujući istinu Mateja 11,28-30. Naš nepogrešivi Gospodin izgovorio ove riječi sa neporecivom jasnoćom. Njegov jaram je sladak. Njegovo breme je lako. Kraj priče.
Međutim, mislim da je prilično točno reći da se većina nas ne osjeća uvijek ovako. Postoje dani, tjedni, čak i duža razdoblja u kojim se Isusov jaram čini nepodnošljivo gorak, a njegov teret poražavajuće težak. Razlozi ovog neslaganja između Kristovih riječi i našeg osobnog iskustva su definitivno vrijedni razmišljanja.
Prvo bi trebali ispitati kontekst i značenje Isusovih riječi. Govorio je Židovima pod mojsijevskim Zakonom koji su bili teško opterećeni svojom nesposobnošću da slijede Zakon, kao i pokvarenim religioznim vođama. Pozivao ih je da uđu u spokoj Novog zavjeta – ne spokoj bez podređivanja i poslušnosti, već odmor u kome On daje snagu za podređivanje i poslušnost.
Vi i ja možda nismo Židovi iz prvog stoljeća koji žive pod stegom mojsijevskog Zakona, ali, kroz ovaj tekst, Isus i nama daje sličnu pozivnicu. Poziva nas da se oslobodimo poražavajućeg tereta grijeha i prihvatimo vjerom vođenu, ispunjenom ljubavlju, božanski osposobljenu poslušnost.
Kada prihvatimo Kristov jaram, On nas štiti od razornih posljedica grijeha i vodi nas ka radosti i dubokom miru u Bogu. Teret koji nosimo na ovom putovanju je lak, jer sam Gospodin nosi svu težinu tereta. On u nama stvara sposobnost da činimo i radimo po Božjoj ugodnoj volji (Filipljanima 2,13). Da budem iskren, i mi nosimo neki dio tereta u ovom procesu. Dan nam je svakodnevni zadatak da prebivamo u Kristu, tako da On može učiniti svoje posvećujuće djelo u nama. S kušnjama i slabostima unutar i oko nas sve vrijeme, ovo može biti vrlo teško. Ipak, čak i u svjetlu ove poteškoće, Isus i dalje opisuje svoj jaram kao sladak i svoj teret kao lak. Zašto? Zato što nadnaravna snaga, radost i mir koje daje onome koji je u istom jarmu s njim, nadvladava poteškoće pokajanja.
Dakle, da se vratimo na naš problem: zašto život poslušnosti Bogu ponekad djeluje toliko u suprotnosti s onim što Isus opisuje? Zašto je ponekada taj život bolan i iscrpljujući? Siguran sam da postoji mnoštvo razloga. Međutim, jedan od razloga koji ja najčešće vidim na zapadnoj strani svijeta je nedostatak ustrajnosti. Mislim da se mnogi od nas žale i prigovaraju kako je teško slijediti Isusa jer nas je naša kultura naučila da budemo slabi ljudi.
Teret koji nosimo je zaista lak, ali je samo potreban dašak neugodnosti da se naše duše željne udobnosti slome. Imamo braću i sestre diljem svijeta koji pate na načine na koji naš američki um ne može shvatiti, a ipak imaju veću duhovnu stabilnost od nas. Iako ovi progonjeni vjernici stalno prolaze kroz vatrene kušnje, u radosnoj zahvalnosti oni govore: “Njegov jaram je sladak, i njegovo breme lako.” Neki od nas – i ja – jednostavno moraju “uspraviti ruke klonule i koljena klecava” (Hebrejima 12,12 ) i shvatiti da možemo izdržati mnogo više neugodnosti i patnje nego što mislimo.
Štoviše, Isusovo breme može postati nepodnošljivo teško kada naša težnja da mu budemo poslušni prestane dolaziti iz ljubavi i božanske moći. Ponekad, shvaćam da pokušavam slijediti Kristove zapovijedi samo zato što “to tako treba”, a ne zato što ga volim i želim mu ugodim. Shvaćam da pokušavam slušati Krista bez da prebivam u Njemu, zbog čega se odvajam od Njegove snage i sile. Naš Gospodin nas ne poziva na ovakvu iscrpljujuću težnju. Poziva nas da na Njega gledamo i da se na Njega oslonimo dok on nosi naše terete (Ps 68,19) i osnažuje nas svojom milošću (Hebrejima 13,9). Jedini način na koji možemo radosno trčati u ovoj utrci je s očima i srcem koji su stalno usredotočeni na ljubav našeg Autora i Usavršitelja naše vjere (Hebrejima 12,2).
Koji god da je razlog zbog kojeg osjećamo da Isusov jaram nije sladak i da Njegovo breme nije lako, moramo shvatiti da smo mi problem. Ne trebamo sumnjati u Njegove riječi. Trebamo tražiti od Njega da otkloni problem u našem načinu shvaćanja te nam pomogne da se pokajemo. Bio je u potpunosti iskren kada je opisao kako izgleda ponizna podređenost i vjerna poslušnost Njemu. Takav život ima svoje poteškoće, naravno. Ali, opet, duhovni blagoslovi koji su dati onome koji je u jarmu s Kristom, nadvladavaju poteškoće pokajanja.
Autor: Matt Moore; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Moorematt.org/Crosswalk.com
