Na površini logika pokajanja djeluje jasno. Griješimo i zbog toga smo pod Božjim gnjevom. Kada je Isus umro na križu, pretrpio je kaznu koju mi zaslužujemo. Ako svoju vjeru stavimo u Krista, imamo vječni život.
Ako kopamo malo dublje, otkrivamo zbunjujuće pitanje koje otkrivaju dva biblijska učenja.
Prvo, grijeh protiv Boga zahtijeva vječnu kaznu. (Matej 18, 8; 2. Sol.1, 9; Otk. 14, 11; 20, 10)
Drugo, Isus je umro, bio je pokopan i uskrsnuo je na treći dan. Nije bio kažnjen zauvijek. On više ne trpi Božji gnjev. Sad sjedi zdesna Bogu Ocu. (Hebrejima 9, 25-26)
VIDI OVO: Je li Bog umro kada je Isus umro na križu?
Ove dvije istine stvaraju pitanje: kako je Isus pretrpio potpunu kaznu za grijeh (vječno prokletstvo) ako nije patio za vječnost? Za odgovor, trebamo postaviti četiri dodatna pitanja kako bismo shvatili logiku pokajanja.
1. Što je smrt?
Pavao piše: „Kazna za grijeh je smrt“. (Rimljanima 6, 23) Smrt je kazna za pobunu protiv Boga. Kada Biblija govori o smrti, ne govori o njoj samo kao o biološkoj kategoriji. Bog je upozorio Adama da, ako pojede sa stabla spoznaje dobra i zna „toga dana kada bude jeo zasigurno će umrijeti“. (Postanak 2, 17) Adam nije pao mrtav nakon što je pojeo sa stabla, ali je bio izgnan iz Edena.
Smrt u biti znači odvojenost od Boga. U svojoj konačnosti, smrt je vječnost u paklu. Bog neće biti u potpunosti odsutan; za proklete On će biti prisutan kao sudac i izvršitelj kazne.
2. Zašto je pakao vječan?
Vječna kazna je prikladna zbog barem dva razloga; prvo Bog nas je stvorio kao vječna bića, stoga izbor da ostanemo u pobuni i nevjeri ima vječne posljedice. Drugo, grijesi počinjeni protiv vječnog Stvoritelja beskrajno ožalošćuju. Stoga bi bilo prikladno da, kako bi na sebe preuzeo našu vječnu kaznu, Isus bi trebao biti kažnjen za vječnost. Iz ovoga možemo zaključiti ili da Isus još uvijek trpi kaznu od Oca (što Biblija poriče) ili da Njegova smrt nije dovoljna kao otkup za naše grijehe, budući da Isus nije dobio vječnu kaznu koju mi zaslužujemo.
VIDI OVO: Hoće li pakao trajati vječno?
Postoji treća mogućnost.
Kazna grijeha je vječna u odnosu na vrijeme, ali je također neograničena u kvalitativnom smislu. Drugim riječima, postoji vremenska komponenta za kaznu grijeha, kao i komponenta dovršetka. Zamislite nastavnika koji kažnjava učenika tjerajući ga da sto puta zapisuje rečenicu: „Neću više vrijeđati nikoga“. Bez obzira na to hoće li izvršavanje kazne trajati trideset minuta ili tri sata, kazna nije ispunjena sve dok učenik ne napiše rečenicu po stoti put. Nešto slično se događa kod Isusovog otkupljenja. Ako napravimo razliku između trajanja kazne i potpunog izlijevanja Božjeg gnjeva na grijeh, možemo razumjeti kako je Krist, neograničeno biće, preuzeo na sebe našu kaznu, a da pritom nije proveo cijelu vječnost pod Božjim gnjevom.
3. Što je opravdanje?
Riječ ”opravdanje” se četiri puta koristi u Novom zavjetu (Rimljanima 3, 23-25; Hebrejima 2, 17; 1. Ivanova 2, 2; 4, 10). Ona se odnosi na žrtvu koja zadovoljava Boga ili Ga odvraća od Njegovog pravednog gnjeva. Žrtva mijenja Njegov odnos prema nama; od gnjeva do ljubavi.
VIDI OVO: Postoje samo dvije religije: Prva vodi u osudu i smrt, druga u opravdanje i život
Svaki stih koji sadrži ovu riječ uči kako je Krist bio opravdanje za naše grijehe. Kao savršena žrtva, Njegova smrt mogla je pomiriti grešnike s Bogom. Biblija nam govori kako je ovo bio događaj koji se jednom dogodio. Isus je preuzeo našu kaznu u punini, žrtva se neće ponovno dogoditi, niti se radi o nečemu što se ponavlja. (Hebrejima 9, 24-28) Ovo nas vraća na naše pitanje: Može li Isus biti naše opravdanje ako nije kažnjen za vječnost? Kako bismo odgovorili na ovo, moramo zaroniti u stvarnost pakla.
4. Zašto su grešnici u paklu?
Ljudi su u paklu ne zbog onoga što su učinili, već zbog onoga tko su oni. Sve što činimo dolazi iz naših srca, Isus uči. Sav grijeh koji dolazi iz srca u pobuni je protiv Boga. Ako ljudi ustraju u toj pobuni bez pokajanja do svoje smrti, njihova sudbina je zapečaćena. Predani su onome za čime su žudjeli u ovome životu; stvarnosti bez Oca, umjesto u poslušnosti prema Ocu. Predani su vječnosti mržnje prema Bogu nasuprot slavljenja; što je točno ono što su voljeli više u ovome životu. Nitko ne bi želio patiti u paklu, no istina je kada kažemo da Bog šalje u pakao ljude koji žele biti odvojeni od Njega.
VIDI OVO: 3 zablude o paklu na koje su mnogi nasjeli
Ovdje je potrebno razlikovanje. Ljudi ulaze u pakao zbog njihovog izbora da griješe i zbog odbijanja da se pokaju; ljudi ostaju u paklu zbog toga što su grešnici. Pakao je vječan za grešnike ne samo zbog njihovih prošlih grijeha, već i zbog sadašnjeg stava. To je ključna razlika između grešnih ljudi i Isusa, bezgrešnog čovjeka. Isus je bio savršen na svaki način; stoga za Njega kazna nije trebala biti vječna kako bi pretrpio potpunu kaznu za grijehe.
Božji gnjev u potpunosti je bio izliven na Isusa i mi ne bismo trebali misliti da je to u suprotnosti ili da je to negirano činjenicom da se dogodilo u ograničenom vremenskom okviru. Nasuprot, činjenica da Krist više nije pod Božjim gnjevom, već da sjedi zdesna Ocu, daje nam svako pouzdanje u to da je On naš Spasitelj.
Propovijedati čudno, logično evanđelje
Evanđelje ima smisla. Bog ne ide nasuprot samoga sebe niti u svome planu spasenja čini logične pogreške. Naše predstavljanje evanđelja treba imati smisla našim slušateljima.
Što bolje razumijemo logiku evanđelja i primjenjujemo je u našim životima, to ćemo je bolje moći objasniti drugima. Naravno, ne vjeruje svatko tko čuje evanđelje. No svatko tko ga čuje bi barem trebao razumjeti poruku.
VIDI OVO: Duh Sveti vam govori: Pazite! Sad je pravo vrijeme, sad je dan spasenja!
Kada propovijedamo evanđelje, ono može našim slušateljima djelovati čudno, uvredljivo ili besmisleno. No ako smo odvojili vrijeme za proučavanje zapanjujuće logike Božjeg plana spasenja, evanđelje nikada ne bi smjelo biti nepodudarno, nasuprot sebe ili nelogično.
Autor: Andrew Menkis; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za novizivot.net
