Gospodin Isus Krist je zbog nas trpio i na kraju prihvatio da bude razapet. Što znači da je Isus umro za naše grijehe?
Isus je umro na križu kako bi nam pružio način da primimo oproštenje zbog svojih grijeha. Biblija nudi mnoge detalje u vezi s ovom velikom Isusovom žrtvom. Dok proučavamo Bibliju, sve više razumijevamo spasenje i oproštenje.
Što znači da je Isus umro za naše grijehe?
Kad kažemo “Isus je umro za naše grijehe”, kažemo da je umro zbog naših grijeha. Grijeh vodi u smrt (Rimljanima 6, 23). Od rođenja smo bili grešnici i nismo imali načina da prestanemo griješiti. Isus je došao u naš svijet i živio savršen život, tako da ga smrt nije zadržala. Ipak, u svojoj milosti Isus je odlučio umrijeti u naše ime. Uzeo je našu kaznu na sebe. Dok je umirao “za naše grijehe”, kao naša zamjena, molio je da nam bude oprošteno. Budući da je naša kazna već plaćena, Bog će oprostiti svima koji se pouzdaju u Isusa.
Isusova smrt znači da imamo pristup Bogu. U Ivanu 14, 6 Isus kaže: “Ja sam put, istina i život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.”
Isusova smrt znači da žrtve starozavjetnog zakona više nisu potrebne. U prijašnjim vremenima Zakon je zahtijevao razne prinose za oproštenje grijeha. Ipak su te žrtve bile samo privremene. Isusovom žrtvom dobili smo savršeno okajanje od grijeha.
U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek. (Hebrejima 10, 10)
Bog nam želi sve oprostiti
Isusova smrt znači da nam je zajamčeno oproštenje grijeha kad prihvatimo Isusa kao Gospodina.
Ali je Pismo sve zatvorilo pod grijeh da se, po vjeri u Isusa Krista, obećano dade onima koji vjeruju. (Galaćanima 3, 22)
Isus je osigurao naše spasenje na križu postavši za nas grijehom. Odnosno, On je za nas postao kriv.
Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 21)
Spasenje je po Božjoj milosti kroz vjeru (Efežanima 2, 8-9). Omogućeno je zaslugama Isusa Krista.
Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu – ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. (1. Petrova 3, 18)
