Isus donosi svjetlo svima koji hodaju u tami života, svima koji su umorni od grešnog života. On nudi oprost i vječni život.
Isus je svjetlo koje je ušlo i prebiva u svima koji u Njega vjeruju. Dok živi u nama, omogućuje nam da hodamo u svjetlu, dok On također zrači svojom svjetlošću kroz naš život.
“Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.” (Ivan 8, 12)
Navikli smo hodati u tami, ali pojavilo se Svjetlo
Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; one što mrklu zemlju obitavahu svjetlost jarka obasja… Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. (Izaija 9, 2.6.)
Tama je nešto s čime smo upoznati. Postoji oblik tame na koji se lako možemo naviknuti, a Bog to ne želi. Često, kada Biblija govori o tami, govori o životu udaljenom od Boga. Kada živimo u duhovnoj tami, dokazi te stvarnosti postaju očigledni. Naše ambicije su prije svega svjetovne. Naše želje su usredotočene na gomilanje zemaljskih dobara. Naša čežnja je da se osvetimo drugima, umjesto da oprostimo. Ljudi žive s primarnim ciljem da udovolje tjelesnim apetitima.
Vjerujem da je pošteno reći da su mnogi ljudi naviknuli tako živjeti, ali Isus je došao k nama s ciljem da prekinemo taj obrazac. Izaija je govorio o Mesiji koji dolazi. Otprilike 700 godina prije nego što je Isus došao na ovu zemlju, Duh Sveti dao je Izaiji proročku riječ koju je zapisao, a odnosi se na Isusov dolazak. Izaija je govorio o svjetlu koje je obasjalo one koji su hodali u tami. Isus je to svjetlo. Sa sažaljenjem je pogledao one koji su naviknuli hodati u tami i prišao im, otkrio im se i pokazao im svjetlost svoga evanđelja.
Izaija je otkrio da će Mesija, koji dolazi, biti sam Bog. Spasitelj. Savjetnik koji donosi najdublju utjehu. Onaj koji ima sposobnost da nam pruži mir za kojim čeznu naša srca. Isus zadovoljava našu najdublju glad. Naviknuli smo hodati u tami, ali više ne trebamo, jer je došao Knez mira.
Isus donosi svjetlo svima koji su u tami života
A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve! Reknemo li da imamo zajedništvo s njim, a u tami hodimo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. (1. Ivanova 1, 5-7)
Isus je svjetlo i došao nas je uvjeriti u tu istinu. Tražio je da nam prenese svoju svjetlost i omogući nam da, Njegovom nadnaravnom snagom, hodamo po svjetlu.
U 1. Ivanovoj 1 apostol Ivan govori nam da u Bogu nema tame. Dakle, u Bogu nema ničega zlog ni grešnog. Po naravi, On je savršen na sve načine. I nevjerojatno, Bog želi biti i naš Otac i naš prijatelj. Želja je Njegova srca da ima zajedništvo s tobom i sa mnom. Ne želi da živimo udaljeni od Njega, već blizu Njega. Želi da ti i ja živimo svaki dan sa sviješću o Njegovoj prisutnosti – više ne razmišljajući o Njemu kao o nekom dalekom Bogu.
Ali ako kažemo da imamo zajedništvo s Bogom, ali i dalje prihvaćamo mračnu stranu života na ovom svijetu, koju pokreću naša sebična ambicija i grešne želje, pokazujemo da svjetlo nije u nama. Možda znamo za Njega, ali još nismo iskusili blagoslov odnosa s Njim. Zato se trebamo uzdati u Isusa i oprati se u Njegovoj predragocjenoj krvi, što nam omogućuje hodanje u svjetlu. Sposobni smo hodati ne u našoj prirodnoj snazi, već u Njegovoj pobjedonosnoj snazi.
Ne moramo se pretvarati da smo savršeni kako bismo jedni druge impresionirali
Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. (1. Ivanova 1, 8-10)
Koliko vam je teško priznati da ste pogriješili? Mislim da za većinu nas to može biti pomalo izazovno, ali nije li olakšanje kada priznate da niste savršeni?
Jedna od najvećih prepreka kod ljudi koji žele služiti Bogu jest ta da se već vide savršenima. Kada nam drugi ljudi ukažu na naše nedostatke ili pogreške u životu, može nam biti teško to prihvatiti. Ali u tome je stvar: nismo savršeni. Isus je došao ljudima koji su hodali u tami, a ne onima koji nisu imali potrebu za Njegovom pomoći. A ako lažno tvrdimo da smo već savršeni i nemamo grijeha, borbi i nedostataka, u stvari kažemo: “Isuse, ne trebam te.” Uz to, ako tvrdimo da smo savršeni bez Isusa, onda tvrdimo da je Bog lažov, jer je rekao da moramo prihvatiti Spasitelja.
Dobra vijest je da u Kristu možemo odbaciti svoje prerušavanje i pretvaranja. Ne moramo se više pretvarati da smo savršeni. Možemo prestati igrati tu igru i jednostavno Mu možemo zahvaliti što je odvojio vrijeme da dođe na ovaj svijet kako bi nas spasio. Nismo ni znali da trebamo biti spašeni sve dok nam On nije priopćio tu potrebu. Zadovoljstvo nam je bilo hodati u tami, ali sada kroz Njega možemo iskusiti Njegovu pravednost i hodati u Njegovom svjetlu.
Isus im nato reče: “Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!” (Ivan 12, 35-36)
