Postoje dva stiha u evanđelju po Mateju koji se koriste kao opravdanje da je Isus dopustio razvod u slučaju preljuba.
U Mateju 5, 32 Isus kaže: „Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub“. U Mateju 19, 9 kaže: „Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub“.
Je li Isus dopustio razvod u slučaju preljuba? Prvo objašnjenje
Postoje tri načina kako se ovi stihovi mogu čitati. Prvi način glasi: „Tko god se razvede sa svojom ženom i oženi drugu, čini preljub. No ako je ona već učinila preljub, onaj tko se razvede od nje i oženi drugu ne čini i sam preljub“. Ovo objašnjenje je najuobičajenije u protestantskim crkvama. Nekoliko biblijskih učenjaka vjeruje da ”seksualni nemoral” ovdje znači preljub. No, sumnjam da je to najbolje objašnjenje stiha.
Je li Isus dopustio razvod u slučaju preljuba? Drugo objašnjenje
Drugi način kako se može čitati ovaj stih glasi: „Tko god se razvede od svoje žene i oženi drugu, čini preljub. No ne ubraja se kao razvod ako muškarac napusti nevjernu zaručnicu“. Na prvi pogled, ovo izgleda kao manje moguće objašnjenje stihova. Ipak, sam sam uvjeren da je ovo objašnjenje ispravnije zbog nekoliko sljedećih razloga:
1. Druga evanđelja zvuče puno više apsolutno, to jest ona ne pružaju iznimku. Na primjer, u Luki 16, 18 Isus govori: „Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub“. Malo je vjerojatno da bi Luka i Marko izostavili važnu iznimku koja u stvari dopušta razvod. S obzirom na to, možda bismo trebali čitati Matejevo evanđelje na način da se ono podudara s Lukinim.
2. Tekst ne kaže da je ”preljub” valjan razlog za razvod, već navodi ”seksualni nemoral”. Taj se izraz koristi za objašnjavanje seksa prije braka (kao na primjer u Ivanu 8, 41) i za incest. (1. Korinćanima 5, 1) Matej koristi obje ove riječi u istom popisu grijeha. (Matej 15, 19) To sugerira da je za Mateja ”seksualni nemoral” drugačiji grijeh od preljuba.
3. Matej ima snažan razlog za uključivanje iznimke, koju Luka i Marko ne spominju. U prvom poglavlju rekao je da se Josip, pravedan čovjek, želio rastati od Marije nakon što je pomislio da je trudna s drugim muškarcem. To bi bio seksualni nemoral, no ne preljub, budući da Marija i Josip još uvijek nisu bili u braku. Iako su bili zaručeni, židovski oblik zaruka bio je toliko snažan da bi se prekid zaruka smatralo razvodom. U tom poglavlju, Matej stoga dodaje da se zabrana razvoda u takvom slučaju ne primjenjuje.
Je li Isus dopustio dopustio razvod u slučaju preljuba? Treće objašnjenje
Treći način kako se mogu čitati ovi stihovi glasi: „Tko god se razvede od svoje supruge i oženi drugu ženu, čini preljub. No to se ne računa kao razvod ako prvi brak nije bio važeći“. Na ovaj način rimska katolička crkva čita ove stihove.
Brak sam po sebi je ”seksualno nemoralan”, na primjer, kada je netko u incestuoznom odnosu (na primjer, Ponovljeni zakon 18) ili, prema nekima, kada se riječ ”brak” koristi kako bi se opisala kohabitacija; zajednički život osoba koje nisu vjenčane.
Izgleda kao da je razvod apsolutno zabranjen
Meni osobno izgleda da je najbolji način za tumačenje Isusovih učenja kao da je razvod apsolutno zabranjen. U braku, muž i žena postaju jedno tijelo. Oni postaju ujedinjeni zajedno od strane Boga. (Marko 10, 8-9) U Božjim očima, samo smrt prekida bračnu poveznicu. Pavao potvrđuje ovo kada piše: „Žena je vezana za svoga muža sve dok on živi“. (1. Korinćanima 7, 39)
Naravno, u nekim situacijama nemoguće je da bračni par ostane zajedno zbog grijeha. Razdvajanje (što nije isto što i razvod) može biti nužno. No najvjerojatnije objašnjavanje Isusovih učenja ukazuje na to da nije dopušteno to da razvod braka otvara put drugom braku.
Ipak, zbog toga što veliki broj biblijskih učenjaka vjeruje da je Isus učinio razvod iznimkom nakon preljuba, izgleda da je mudro dopustiti crkvenim članovima dolazak do drugačijih zaključaka u vezi ovog pitanja.
Autor: Marten Visser; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
