Zašto je Isus govorio u prispodobama ili usporedbama? Koja je bila njihova svrha i koje je značenje svake Isusove prispodobe?
Isusove prispodobe
Riječ prispodoba ili ”usporedba” znači ”staviti nešto” uz nešto drugo. Isus je koristio prispodobe u svojim naučavanjima za ovu svrhu. On bi pored obične, ”svjetovne” priče stavio istinu. Ponekad je svrha usporedbi bila sakrivanje značenja. Ponekad je bilo pojednostavljivanje stvari, no Isus je koristio usporedbe sa ”svjetovnim” pričama kako bi govorio o nebeskom konceptu.
On je pokušavao objasniti kraljevstvo Božje, stoga je koristio tjelesne primjere s kojim bi se ljudi mogli poistovjetiti. Ovo je bio Njegov način prikazivanja temeljnih, duhovnih istina i oni su bili povezani s Božjom Riječju, no Njegovi učenici nisu uvijek razumjeli usporedbe, stoga ih je Isus trebao objasniti. No ponekad je Isus odlučio sakriti njihovo značenje.
Sakriti značenje
Kada su Isusovi učenici pitali Isusa zašto gomili govori u prispodobama oni „su ga upitali: Zašto im govoriš u prispodobama“? (Matej 13, 10) Mnogo ljudi želi znati odgovor na ovo pitanje. Zašto im je Isus govorio u prispodobama? Isus „im je odgovorio: Vama je dano da spoznate tajne kraljevstva nebeskog, ali njima nije dano“. (Matej 13, 11)
Zašto Isus nije želio da oni razumiju prispodobe? Možda su iz njih mogli nešto naučiti, no Isus je rekao svojim učenicima „govorim im u usporedbama jer oni gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju“. (Matej 13, 13) Zašto nisu razumjeli? Zato što možemo čuti nešto, ali zaista ne slušati. Koliko ljudi sluša jedne te iste obavijesti o hitnom postupku na zrakoplovu, iako su ih čuli stotinu puta? Netko tko još nije letio će slušati i čuti i s obzirom na to da su slušali, znat će što da rade. No religiozni Židovi nisu željeli slušati, čuti niti biti poslušni Isusovim učenjima, unatoč tomu što su ona bila iz Pisma! Oni ga ne bi ni poslušali. Bili su slijepi u dane Izaije (Izaija 42, 18-20) i još uvijek su slijepi (Matej 23, 24).
Nadalje, oni nisu imali ”uči da čuju”, što znači da nisu željeli čuti istinu. Oni koji znaju Oca znaju i Isusa, ali oni nisu znali niti Oca niti Isusa, stoga nisu mogli razumjeti Isusova učenja u usporedbama. Nisu mogli razumjeti jer su odabrali da ne žele razumjeti.
VIDI OVO: Isusovi citati: 10 najpoznatijih Isusovih izreka
Otkriti značenje
Iako je Isus sakrio značenje od religiozne gomile, svojim je učenicima otkrio značenje. Ponekad su imali probleme sa shvaćanjem, stoga im je Isus morao pojasniti neke od prispodobi. Početka točka shvaćanja Isusovih prispodobi je slušanje Njegove Riječi. On kaže: „Onaj tko ima uši neka čuje“, (Luka 8, 8b) ali to je puno više od samo slušanja. Isus je rekao: „svatko tko sluša moje riječi i čini tako bit će poput mudrog čovjeka koji izgradi svoju kuću na stijeni“. (Matej 7, 24)
Svatko je čuo o požarnom izlazu u kazalištu i svi se nadamo da smo slušali. Možete čuti ali da ne slušate. Možete čuti o požarnom izlazu, ali znati točno gdje trebate ići može vam spasiti život. Uši trebaju biti otvorene za slušanje. Nakon toga trebamo biti spremni činiti ono što smo čuli. Znanje samo po sebi nikada nije dovoljno.
Prispodoba o opraštanju
Isus je izrekao jednu od najljepših prispodobi o opraštanju u Bibliji u usporedbi o sluzi koji nije želio oprostiti. U ovoj prispodobi, čovjeka su doveli pred kralja jer mu je dugovao ”deset tisuća talenata” (Matej 18, 24), nemoguću svotu za otplatiti. Nakon što je preklinjao kralja da mu oprosti dug, kralj mu je dao slobodu i oprostio mu je njegov golem dug. (Matej 18, 26-27) Kralj predstavlja Boga, a svi mi smo sluge koji duguju dug koji se ne može otplatiti. Dug tako velik da ga ne bismo otplatili niti u milijun života. Milijarda dobrih djela ne bi nam mogla kupiti jednu sekundu u raju.
Sluga je imao dug koji nikada ne bi mogao otplatiti. No kralj je dobar, kao što je naš Bog dobar. On oprašta. (1. Ivanova 1, 9) Nažalost, „sluga je izašao van i pronašao jednog od svojih slugu koji mu dugovaše stotinu denara. Uhvatio ga je i počeo ga gušiti govoreći mu: „Vrati mi što mi duguješ“! (Matej 18, 28) Dug tog sluge iznosio je stotinu denara, nešto što je mogao otplatiti u jednome danu. Njegov dug je bio otplativ, no opaki sluga odbio je molitvu svog sluge za milošću te „ga je bacio u tamnicu sve dok ne otplati svoj dug“, (Matej 18, 30) što znači da taj sluga nikada ne bi mogao otplatiti svoj dug jer ne može raditi u tamnici! Isus nam govori da nam je Bog oprostio dug koji je tako velik da je on za nas nemoguć da ga otplatimo.
Stoga, kako mi ne možemo oprostiti drugima koji nama duguju neograničeno manje od onoga što mi dugujemo Bogu? Kako mi ne možemo oprostiti drugima kada je nama Bog toliko toga oprostio; u prošlosti, sadašnjosti i za budućnost? Naš dug prema Bogu je neograničen, ali dug drugih prema nama nije. Nemamo razloga ne oprostiti jer nam je i samima toliko puta oprošteno, više nego što možemo zamisliti.
Zapamtite, naš oprost je Isusa koštao srama, patnje i smrti na križu. Naši bližnji nam nikada toliko ne bi mogli dugovati, kao ni mi njima! Isus je upozorio: „Moj Otac koji je na nebu neće oprostiti ni vama, ako vi ne oprostite jedni drugima u srcu“. (Matej 18, 35)
Zaključak
Isus koristi prispodobe kako bi sakrio značenje nepokajanima, onima koji nisu imali ”uši kako bi slušali”. No, On isto tako koristi prispodobe kako bi Božji nauk pojednostavnio onima koji ne samo da bi čuli već bi i slušali. Oni ne samo da bi čuli već bi zapravo i činili ono što je Krist zapovjedio. (Matej 25, 40) Oni koji čine ono što Isus uči čine volju Oca. Što je osoba više poslušna Bogu, to će joj Bog više istine otkriti.
Najbolji način za poznavanje Boga Riječi jest znati Boga Riječi i Sina Božjeg koji se isto naziva Riječju Božjom. (Ivan 1) On je Istina, Život i Put. (Ivan 14, 6) Ustvari, On je jedan i jedni put prema Ocu. (Ivan 6, 44; Djela 4, 12) To je plan za sve koji imaju uši da čuju i oči za gledanje.
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
