Do određenog stupnja svatko je od nas iskusio bol odbijanja i usamljenosti. Kada se usamljenost pojavi ona nas može potpuno oslabiti. Možda i vi sada osjećate takvu bol.
Možda ste svaki dan izolirani u odjeljku u uredu. Možda ste neprestano okruženi ljudima bez da se osjećate povezani s njima. Možda ste suočeni sa krizom s kojom vam nitko na zemlji ne može pomoći.
Prijatelji, ovdje sam kako bih vam rekao da Isus točno zna kako se osjećate. To možda zvuči čudno, budući da je Isus Bog okružen mnoštvom anđela u nebeskoj stavi. No nemojte zaboraviti da je Isus jednom hodao ovom zemljom kao čovjek. „Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut“ (Izaija 53,3).
Isus je iskusio usamljenost najvećeg stupnja. Pritisnut našim grijesima na križu on je iskusio užasno odvajanje od Oca u trenutku kada je zavapio: „Bože moj… zašto si me ostavio?“.
On je namjerno patio jer je ispred sebe vidio radost – radost koja počiva u saznanju da ja i vi nikada nećemo morati biti odvojeni od Boga zbog naših grijeha. Uz to je poslao i Duha Svetoga kako ni na zemlji nikada ne bismo morali biti sami.
„I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta“ (Matej 28,20).
Autor: Jack Graham; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Christianity.com
