Kada osjetimo očaj zbog određenih događanja, propusta ili grijeha u prošlosti, Isus nam može pomoći.
”Ustanite! Hajdemo!” (Matej 26,46)
U Getsemanskom vrtu učenicu su zaspali onda kada su trebali biti budni, pa kad su jednom shvatili što su učinili, postali su očajni.
Svjesnost da smo učinili nešto nepopravljivo baca nas u očaj. Kažemo: ”Sada kad je sve već prošlo i upropašteno, kakvog smisla ima ponovno pokušati?”
Griješimo ako mislimo da je takav očaj izuzetak. To je vrlo uobičajeno čovjekovo iskustvo. Kad god shvatimo da se nismo okoristili veličanstvenom prilikom, skloni smo utonuti u očaj.
Ali tada dolazi Isus i s puno ljubavi nam govori: ”Prespavaj to. To je prilika zauvijek izgubljena i ne možeš je promijeniti niti vratiti. Ali ustani, i hajdemo na sljedeću.”
Drugim riječima, neka prošlost spava, ali neka spava u slatkom zagrljaju Isusa Krista, a mi krenimo u nesavladivu budućnost s Njim.
Takvo što ćemo svi kad tad iskusiti u životu. Bit će razdoblje očaja uzrokovanog stvarnim događanjima u životu i nećemo biti kadri izvući se iz takva stanja.
Učenici su u ovom slučaju učinili nešto potpuno nezamislivo: zaspali su umjesto da stražare zajedno s Isusom. Ali Isus im je prišao i poduzeo duhovni poticaj protiv njihova očaja i rekao: ”Ustanite, i obavite slijedeći posao!”
Ako nas je Bog nadahnuo, što je sljedeće? Da Mu se u potpunosti prepustimo i molimo na temelju Njegova otkupljenja.
Nikad ne dopusti da misli na prošle propuste zaustave tvoj sljedeći korak.
Autor: Oswald Chambers
