Isus traži izgubljene, a najviše ga raduje kada ih vidi da se kaju i žele biti Njegovi.
Jedna od najljepših Isusovih priča zasigurno je ona o ovci koja je zalutala (Luka 15,1-7). Za vrijeme Njegovog djelovanja na zemlji često su mu prilazili grešnici.
Gdje god je susretao one koji su bili spremni priznati svoje grijehe, Isus im je prilazio i davao duhovnu pomoć i blagoslov. Farizeji i pismoznanci to su mu zamjerali, jer su smatrali da grešnici zaslužuju osudu, dok je Isus iskazivao milost. Zato im je jednom prilikom ispričao divnu pastirsku priču.
Pastir je imao stotinu ovaca. Devedeset devet ih je ležalo u zaklonu stada, a jedna je odlutala. Očito ne razmišljajući, ovca se izgubila i završila u hladnoj i neplodnoj dolini očaja. Prepoznajete li sebe u toj ovci? Jeste li i vi bili očajni i jadni što niste imali smisao života u Bogu? Jeste li se osjećali izgubljeno? Mnogi se možemo poistovjetiti s odlutalom ovcom, jer smo bili izgubljeni i nekoć smo lutali svijetom umorni od grijeha. Ali, hvala Bogu, neki su jednom čuli za Pastira koji traži izgubljene i poželjeli da ih taj Pastir spasi!
Predivna biblijska priča opisuje postupanje pastira. On ostavlja onih devedeset devet ovaca i kreće u potragu za izgubljenom. Čuvši plač izgubljene ovce, spušta se u strmu dubinu i nakon nekog vremena nalazi svoju ovcu. Jadno, bespomoćno stvorenje, izudarano i u modricama, preslabo je da bi bilo u stanju ići kući te ga dobri pastir stavlja na svoja ramena i nosi natrag u svoje stado. Kakva predivna slika dobrog i požrtvovnog pastira! Koliko mnogo ljubavi i samilosti taj pastir pokazuje!
Našavši izgubljenu ovcu, pastir je sazvao svoje prijatelje i susjede da se raduju zbog toga. Sve nas ovo upućuje na Spasitelja Isusa Krista. I On traži izgubljene, a najviše ga raduje kada ih vidi da se kaju i žele biti Njegovi. Moramo biti neizmjerno zahvalni što je jednom čuo i naš plač, smilovao se i vratio nas u svoje stado.
Ako to danas nije tvoja stvarnost, zavapi Spasitelju i pokaj se. Moli da te primi u svoje naručje.
