Isus je odabrao kruh i vino za euharistiju, jer se Njegovo tijelo trebalo predati i Njegova krv proliti za oproštenje grijeha.
Na Posljednjoj večeri naš je Gospodin ustanovio sakrament euharistije (večere Gospodnje ili svete pričesti) koristeći elemente kruha i vina.
I dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade svojim učenicima i reče: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje!” I uze čašu, zahvali i dade im govoreći: “Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja, krv Saveza koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijeha.” (Matej 26, 26-28)
Često se postavlja pitanje: “Zašto je Isus uzeo baš kruh i vino za euharistiju? Zar nije mogao uzeti nešto drugo?” Naš Gospodin mogao je koristiti bilo koju hranu za euharistiju, primjerice pashalno janje, ali odabrao je kruh i vino iz nekoliko razloga.
Kruh i vino za euharistiju
U starom savezu kruh i vino prinošeni su među prvim plodovima zemlje u znak zahvalnosti Bogu Stvoritelju. No, oni su također dobili novo značenje u kontekstu Izlaska: beskvasni kruh, koji Židovi svake godine blaguju na Pashu, spomen je na izlazak iz egipatskog ropstva. Sjećanje na manu u pustinji uvijek će ih podsjećati da žive od kruha – Riječi Božje. Kada se Crkva danas okuplja oko Gospodnjeg stola, slavi oslobođenje iz ropstva tame.
Čaša vina na kraju židovske pashalne gozbe sadrži u sebi eshatološku dimenziju: mesijansko iščekivanje obnove Jeruzalema. Kada je Isus ustanovio euharistiju, dao je novo i konačno značenje: u vinu vidimo Božju ljubav u žrtvi Isusa Krista koja uklanja našu krivnju, zadovoljava Božji gnjev i spašava sve koji vjeruju.
“Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?” (1. Korinćanima 10, 16)
Bog je uvijek znao da će koristiti kruh i vino, pa je s vremenom počeo pripremati Božji narod za ta otkrivenja.
Zašto je Isus koristio beskvasni kruh, a ne neku drugu hranu?
Mnogo je razloga zbog kojih je naš Gospodin za euharistiju odlučio koristiti kruh, a ne, primjerice, meso pashalnog janjeta.
Euharistija donosi jedinstvo Crkve kao Kristova tijela. Od euharistije i preko nje, Crkva se konstituira, povezuje i održava do kraja vremena. Ta je stvarnost – zajedništvo Crkve – jasno označena kruhom. Baš kao što se kruh sastoji od mnogo zrna pšenice sjedinjenih u jedan kruh, tako je i Crkva ujedinila sve narode. U tom pogledu kruh je bio dobar izbor.
Također, euharistija označava Gospodinovu prisutnost među nama. I ta se prisutnost ne prekida nakon završetka bogoslužja, nego Gospodin nastavlja pratiti sve koji su Njegovi. Dok se meso brzo pokvari, beskvasni kruh traje dugo. Zato je naš Spasitelj izabrao beskvasni kruh na Posljednjoj večeri kako bi nas naučio da se Njegova prisutnost neće brzo raspršiti, već će uvijek biti uz nas.
“Večera Gospodnja [euharistija] nas dovodi u zahvalnost i ne dopušta nam zaboraviti ono što je Isus učinio za nas svojom žrtvom na križu. Tako nas Večera Gospodnja vodi ka Kristovom križu i njegovom uskrsnuću podsjećajući nas da nas unatoč našoj grešnosti Krist ipak milostivo čini pravednima, prihvaća nas i daje nam novi život. U njoj promišljamo o Kristu koji je raspet zbog naših grijeha i koji je uskrsnuo kako bismo bili oslobođeni od grijeha i smrti, vraćajući nam nebesku besmrtnost.” (Jean Calvin)
