Ushićuje nas činjenica da je živ. Svjesnost da ga smrt nije mogla zadržati ispunjava naše duše slavom i mirom. Vidimo ga kako posreduje za svoje krvlju oprane. Vidimo ga kako zagovara slučaj svojih otkupljenika pred Očevim prijestoljem.
U mašti gledam povrijeđenog Boga kako gleda svijet nečovječne okrutnosti, prožet pokvarenošću i zagnjuren u grijeh. Pobunili su se protiv Svevišnjeg. Čak su otišli tako daleko da su porekli Boga. Poput sićušnih stvorenja na ovom malom lebdećem komadu zvjezdane prašine, digli su ruke u pobuni protiv samog Boga koji ih je stvorio. Iskorištavaju, poriču i hule njegovo sveto ime.
Ali Isus stoji s desne strane Očeva prijestolja i zagovara slučaj manjine te govori Ocu o onima koje je izbavio: “Za njih sam dao svoj život. Da ih otkupim, prolio sam svoju krv na golgotskom križu. Okajao sam njihov grijeh i sad su, Oče moj, moji. Obećao si mi da se nijedan neće izgubiti. Ja sam tvoj, a oni su moji. Svršio sam djelo koje si mi dao da ga obavim.”
Pred Očevim očima zauvijek je krv njegova jedinorođenog Sina. To je bila cijena našega otkupljenja. To je bila cijena našeg spasenja. I tako kad gledam gore, vidim Isusa – vašega Spasitelja i moga Spasitelja – koji zagovara slučaj njegovom krvlju oprane Crkve pred Očevim prijestoljem.
Autor: Charles S. Price; Izvor: Put života
