Isusovo krštenje od strane Ivana Krstitelja na rijeci Jordan označava početak Njegove javne službe. Zašto se Isus krstio?
Isusova služba je započela kada ga je Ivan krstio. Priča se nalazi u Mateju 3,13-17 i u Luki 3,21-22.
Ali zašto se Isus krstio? Tradicionalne crkve na krštenje gledaju kao na znak čišćenja grijeha, sukladno Djelima 22,16 gdje Ananija kaže Pavlu: “Ustani, krsti se i operi grijehe svoje”. U crkvama gdje se prakticira krštenje odraslih, ono je značajan simbolizam: kandidat uranja u vodu u živom svjedočanstvu vjere.
Ali ako je Ivanovo krštenje bilo krštenje pokajanja, kao što Pavao govori u Djelima 19,4 – zašto je Isus, koji je bio bezgrešan i nije se imao od čega pokajati, vjerovao da je neophodno krstiti se?
Isusovo krštenje – izvještaj iz evanđelja
Nagovještaj ovog pitanja se nalazi u Matejevom izvještaju koje kaže: “Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš? Ali mu Isus odgovori: Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost! ”
Odgovor, međutim, i dalje nije vrlo jasan. Što znači “sva pravednost”?
Postoje vjerojatno dva odgovora. Prvi je da krštenje nije samo osobno svjedočanstvo, kao što mnoge evanđeoske crkve naznačuju. Označava trenutak kada netko postaje dio nove zajednice, Crkve. Kršteni smo u zajednicu vjernika. U potpunom smislu to se ne može dogoditi bez vjere. Dakle, kada je Isus bio kršten, on je bio kršten u novu zajednicu i pozivao je druge da Ga slijede.
VIDI OVO: Gdje se Isus krstio?
Ali drugi razlog je manje teološki. Pored onoga što krštenje “znači”, postoji i to kako se odrasloj osobi krštenje čini. To je duboko svečan trenutak obvezivanja. Novi početak. Trenutak kada primamo milost i snagu za putovanje u nepoznato. Događa se pred zajednicom vjernika koje mole.
Isus je započinjao službu koja bi ga odvela na križ i uskrsnuće. Rekao je učenicima da će morati i sami nositi svoje križeve. Sve počinje ovim trenutkom.
Isus zapovijeda krštenje
Kršćani bi trebali biti kršteni zato što to Isus zapovijeda. Ali je to također vrijeme kada će vjernici biti izazvani za život učeništva koji leži pred njima i da se drže Isusovog obećanja da će uvijek biti s nama.
Kada je Martin Luther, veliki reformator, bio u duhovnoj borbi i vjerovao je da je pod demonskim napadom, on bi uvijek vikao: “Ja sam kršten!”
A onima čije se krštenje dogodilo godinama ranije – možda kada su još bili bebe – to se odnosi na uvjerenje da smo uvijek u Božjim rukama.
Autor: Mark Woods; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Christian Today
