Ispovijest žene koja je svog starog oca smjestila u starački dom, bez trunke grižnje savjesti krije mračne obiteljske odnose. No, tako nikada ne treba postupati prema roditeljima, bez obzira što nam oni učinili.
Mnogi roditelji brinu što će biti s njima kad ostare i hoće li se njihova djeca brinuti za njih.
S jedne strane, roditeljska ljubav je bezgranična, a s druge, djeca odrastaju i odsele se, živeći svoje živote. Neki odnosi jačaju s godinama, dok su drugi skloni nesporazumima i prekidima. Ispovijest žene koja smatra da njezin otac nije zaslužio brigu o njemu u starosti, prenosimo u cijelosti:
U mojoj obitelji nikad nije bilo očeve ljubavi prema djeci. Jednostavno nije obraćao pažnju na mog brata i mene. Majka nas je vukla što je jače mogla svom snagom. Koliko god tražila pomoć od supruga, nije mogla ništa dočekati.
Tata je pio i živio za svoje zadovoljstvo. Znao je vikati na majku, na nas, bez ikakvog razloga. Iskreno govoreći, mi smo ga se kao djeca jako bojali. A kad je digao ruku na majku, uglavnom smo se sakrili u kut i drhtali od straha.
Više puta sam molila majku da ga ostavi, ali ona to nije učinila iz meni nepoznatih razloga. Odrasli smo, hvala Bogu, ali ona je ostala s njim. Ali čak ni u prilično poodmakloj dobi čovjek kojeg sam mrzila svim srcem nije se smirio.
Mama je zvala s vremena na vrijeme i žalila se, ali on nije mario. Već sam je pozvao da živi sa mnom, ali nije htjela izaći iz kuće. Znala sam da sigurno neće pobjeći od nje. Tako smo živjeli.
10 biblijskih razloga da poštujete vašeg oca (čak i kad se čini nemogućim)
Došla sam i rekla da ide u starački dom
Kad su naši roditelji dobili unuke, svi smo bili pomalo zatečeni kada smo vidjeli kako se otac odnosi prema djeci. Išao je s njima u šetnju, vozio ih u kolicima, kupio neke stvari. Ali čim su mu unuci malo odrasli, počeo se prema njima ponašati kao prema vlastitoj djeci. Uf, kako je bilo neugodno i odvratno gledati djeda kako grdi svog unuka.
Sada je sve ovo davno, majka mi je nedavno umrla, otac je ostao sam. On zove i kaže da mu treba pomoć, a ja s tim nemam ništa. Kažem mu da ima novaca, neka zaposli medicinsku sestru. Pa mi je počeo pričati da ima djecu koja bi mu pod stare dane trebala dati čašu vode.
Bilo mi je loše i odmah sam pomislila na djecu. Mislim da ovoj osobi ne bih trebao pomoći u bilo čemu. On je možda moj vlastiti otac, ali u životu sam se samo njega bojala i mrzila ga.
Je li u redu smjestiti bližnju osobu (majku, oca) u starački dom?
Brat i ja smo već odrasli, imamo djecu koja žive sa svojim obiteljima. I odlučili smo da se država brine za našeg oca. Nisam mu ništa krila, došla sam i rekla da ide u starački dom.
Plakao je i govorio da se to ne može dogoditi sa živom djecom i ostalom rodbinom. I sjetio sam se kako je moja majka plakala kad joj se rugao, i nije mi ga bilo nimalo žao. Trebao mu je vremena da razmisli kako će se njegovi postupci vratiti u starosti.
Ovo nesretno bolno ženino svjedočanstvo je primjer nama kršćanima kako ne bismo trebali postupati. Bez obzira na uvrede i užasne stvari, dužni smo oprostiti, pa čak i neprijateljima kako nas Isus poziva. Molimo se za ovu ženu i njezinog brata da Bog iscijeli i omekša njihova srca, te ukloni svaki mržnju od njih.
