Život u obiteljskoj kući trebao bi pružati sigurnost, ljubav i podršku, ali za jednog mladića iz Srbije, to je mjesto straha, boli i nemoći. U ispovijesti koju je podijelio na internetu, on je otvoreno priznao da živi s ocem kojeg naziva “monstrumom” – čovjekom koji ima utjecaj, ali ne i suosjećanje prema vlastitoj obitelji.
Očinska figura često je temelj odrastanja svakog djeteta, a naročito muškog, jer od nje zavisi emocionalni razvoj, podrška i oblikovanje životnih vrijednosti. Ipak, u nekim slučajevima, upravo otac postane najteža prepreka na tom putu, a sve zbog svojih osobnih nezadovoljstava, neispunjenih ambicija ili zbog toga što se prepušta negativnim utjecajima drugih.
Priča Darka (35), čovjeka iz Srbije, jedan je od najsvjetlijih primjera kako to može izgledati kada roditelj postane izvor nesreće za vlastito dijete. On je podijelio svoju potresnu ispovijest na Redditu, a njezin sadržaj i dalje odjekuje, jer je priča o psihološkom maltretiranju, odbačenosti i gubitku nade.
Trpio je psihičko zlostavljanje
Nakon razvoda roditelja nastavio je život s ocem i njegovom novom partnericom. Kroz godine koje su uslijedile, Darko je trpio sve vrste psihičkog zlostavljanja, koje je kulminiralo trenutkom kada je otac odlučio da ga izbaci iz obiteljske kuće, i to bez obzira na činjenicu da Darko nije bio problematičan mladić.
“Odrastao sam u kući u kojoj se osjećala netrpeljivost, ali sam bio uporan. Iako sam imao sreće da sam mogao plaćati svoje račune i nisam bio nasilan, bez problema sam zarađivao kao umjetnik i vodio prilično miran život. Međutim, nisam se mogao nositi s njegovim neprestanim kritikama i uvredama”, piše Darko.
Nakon što se njegov otac ponovno oženio, život je postao još teži. “Postupno me je počeo kritizirati zbog mojih životnih izbora, a posebno zbog toga što sam odabrao umjetnost kao profesiju. Govorio je da nemam ‘pravu’ profesiju, da je to bila ‘besmislena’ karijera. Kada sam počeo zarađivati, to ga je još više izluđivalo. Počeo mi je prigovarati zbog svakog mog izbora, čak i zbog toga kako trošim novac.”
“Nikad mu nisam bio dovoljno dobar”
Njegov otac, inače vozač autobusa, uvijek je bio bijesan na svijet, pa i na Darka. S vremena na vrijeme, Darko se morao nositi sa stalnim napadima zbog toga što nije ispunjavao njegovu sliku o savršenom životu.
“Nikad me nije mogao prihvatiti onakvog kakav jesam. Mislio je da je život jedno veliko natjecanje, da sam morao živjeti po njegovim pravilima i da moje želje nisu imale vrijednost. I kad nisam imao novca, imao je prigovore. A kad sam zarađivao, bio je ljut zbog toga kako trošim. Nikad mu nisam bio dovoljno dobar”, objašnjava Darko.
Vrhunac svih tih napetosti dogodio se prije 5 godina, kada ga je otac izbacio iz kuće, bez ikakvih skrupula. “Prošlo je nekoliko godina otkako me je izbacio na ulicu, a nisam mogao vjerovati što se događa. Živjeli smo u velikoj kući, ja sam bio gore, a otac i njegova žena bili su u prizemlju. Plaćao sam svoje račune, poštovao kućni red i nisam bio problematičan. Ipak, moj otac mi je doslovno rekao ‘ne želim te više vidjeti’ i izbacio me. To je bilo kao da sam bio odbačen”, piše Darko, koji je pokušao snaći se kao podstanar, vjerujući da će uskoro sve biti bolje.
“Volio sam vjerovati da će se stvari popraviti, ali nikada se nisam mogao pomiriti s onim što se dogodilo. Moji roditelji nikada nisu bili tu za mene, pa sam odlučio uzeti stvari u svoje ruke. Ubrzo sam kupio svoj stan, ali ni tada se nisam mogao pomiriti s činjenicom da se moj otac i maćeha nisu željeli javiti kad sam ih sretao na ulici. To me slomilo više nego izbacivanje iz kuće”, piše Darko.
Skriva se u drugom gradu
Nakon što je otac prodao kuću, Darko je saznao da su on i njegova žena otišli u drugi grad. “Otac je prodao kuću i preselio se u Požarevac, gdje je sa ženom kupio stan. Čuo sam da se sve vrijeme krije od obitelji. Čak ni sa mnom nije želio biti u kontaktu.
Na kraju je otišao u grad gdje ga nitko ne poznaje, a njegov pokušaj da se sakrije od svih nije mogao sakriti njegovu krivnju”, dodaje Darko, koji je danas nastavio sa svojim životom u svom stanu s partnericom.
Iako je usmjerio svoj život prema pozitivnijim stvarima, Darko i dalje nosi teške posljedice svog odrastanja. “I dalje imam noćne more. Sanjam svog oca kako me vrijeđa i ponižava, iako sam sada odrasla osoba. Ponekad se pitam jesam li nešto pogrešno napravio ili je on bio jednostavno loš otac. Razmišljam da potražim psihološku pomoć, jer je nemoguće nositi se sa svim tim bolom”, zaključuje Darko u svojoj emotivnoj ispovijesti, govoreći o izazovima koje je prošao i nastavlja nositi.
Darkova priča ujedno je i podsjetnik na to koliko je važno imati podršku obitelji, ali i koliko može boljeti kada se od vas okrenu oni koji bi vas trebali voljeti i podržavati.
