Iskušenje je namjerno mamljenje neke osobe, određenim mamcem – većinom ponosom koji je uvijek u službi samoljublja – kako ta osoba ne bi poslušala Božju Riječ.
Predikat u toj rečenici može biti ili ljudski ili demonski, ali je objekt iskušenja uvijek izokretanje Božjeg svijeta i prkos prema Božjem poslanju u svijetu.
Iskušenje i Istočni grijeh
Iskušenje je staro koliko i Edenski vrt. Vrag, u liku zmije, je iskušavao naše prve roditelje, Adama i Evu. Oni su pali na tu laž koja im je laskala te su se našli u zamci smrti i gubitka. Ostatak Biblije donosi Božji plan otkupljenja kroz Isusa Krista.
Otkupljenje u Kristu
Naš Gospodin Isus bio je „drugi Adam“, te „Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša“ (Matej 4,1). Iako ga je vodio Gospodin i naš se Spasitelj našao iskušavanim od strane Sotone (Marko 1,13, Matej 4,1-11, Luka 4,1-13). Sotona se pozivao na Isusovu svetost i ljudskost u svojim trikovima na tri načina.
- Sotona mu je naredio da stvori kruh kako bi si utažio glad.
- Sotona je rekao Isusu da skoči s Hrama kako bi demonstrirao da se može spasiti.
- Sotona je ponudio Isusu sva kraljevstva svijeta ako mu se pokloni.
Gdje su Adam i Eva pokleknuli, Isus je trijumfirao. Pobjeda u divljini nije samo znak okreta Edenskog događaja, nego je i znak pada i neuspjeha Izraela u divljini i pada cijelog ljudskog roda.
Tradicija Crkve, kada je riječ o tom „dugom razdoblju“ (Korizme) je da se usmjeri pozornost na značenje iskušenja i Kristovu pobjedu za naše živote kao vjernika.
Značenje iskušenja
Iskušenje je sveprisutna opasnost u kojoj se vjernik nalazi, ali u kojoj se nalazi i Isusovo poslanje u svijetu. No, iskušenje ujedno pokazuje da vjernik može imati mnoge pobjede, osobno u Kristu i kroz Njegovu pobjedu i našim životima.
Mi imamo sigurnost zbog pravednosti koju je Krist pokazao načinom kako je živio i kako je umro za naše grijehe. Ujedno, mi možemo biti spašeni od iskušenja jačanjem našeg unutarnjeg „ja“, posvećivanjem svih dijelova našega bića i sudjelovanjem u načinima milosti: Riječi, Sakramentima i Molitvi.
„Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni.“ (1 Korinćanima 15,22).
Isusova pobjeda nad iskušenjem osigurava pravednost koju trebamo pred Bogom. No nikada ne smijemo pretpostaviti da smo, budući da smo skriveni „u Kristu“, zapravo pošteđeni iskušenja. Nismo. Zapravo je još gori oblik iskušenja vjerovati i misliti na taj način. Zapravo, trebamo se duhovno izgrađivati i podignuti duhovne zidine oko sebe kako bi držali iskušenje što dalje od nas.
Iskušenje i ispitivanje
Važno je razmotriti jednu važnu stavku biblijskog nauka o iskušenju. „Ne uvedi nas u napast“, molimo, „Nego izbavi nas od zla“. No apostol Jakov izjavljuje da nas Bog ne dovodi u napast (Jakov 1,13). Jedino nas Sotona navodi da se pobunimo protiv Boga. Zašto onda moliti „ne uvedi nas u napast“ ako nas Bog ne iskušava i ne dovodi u napast? Čini se zbunjujuće.
Zbunjenost polako nestaje razumijevanjem da Biblija uči da postoji razlika između „iskušenja“ (napasti) koja potječe od Sotone, svijeta i „mesa“; i iskušenja tj. ispitivanja koje dolazi od Boga. Ovdje pomaže doktor James M. Efrid:
„Hebrejska riječ nasah i grčka riječ peirazō nose mnoga značenja zbog kojih ih se može prevesti kao „iskušenje“, „napast“ ili „ispitivanje“. U prvom slučaju, riječ implicira nagovor na zlo, dok u zadnjem značenju, konotacija je događaj ili proces dokazivanja karaktera osobe ili integriteta nečije privrženosti Bogu.
Tako da nova revidirana verzija mijenja tu rečenicu na „ne dovedi nas u vrijeme iskušenja“. Takva molitva služi kao priznanje naše slabosti kada smo odvojeni od Krista. Mi nismo ponosni u pretpostavci da „Bog i Sotona mogu baciti što god na nas, a mi ćemo biti u redu“. To je, zapravo, ispitivanje Boga, što je zabranjeno.
No Bog ispituje i iskušava Svoj narod. Bog je iskušavao Abrahama. Bog je iskušavao Joba. Bog je čak upotrijebio Petrov test, koji je Šimun Petar pao, kako bi donio duhovnu jasnoću i unutarnju snagu u tom ribaru-apostolu. Pastor Petar bio trebao hrabrost koja proizlazi iz opraštajuće milosti Isusa kako bi se nosio sa svim poteškoćama koje trebaju doći.
Što učiniti u vezi iskušenja?
Ukratko, najbolji način da se oslobodimo iskušenja jest vjera u Krista. „Podložite se dakle Bogu! Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!“ (Jakov 4,7). Vjera nije samo pasivno držanje za naše razlučivanje (jednokratan događaj), nego je djelo kojim vjernik aktivno traži posvećenje i mijenja se – postaje sličniji Kristu.
Iskušenje umire kada se otkriju čelični zubi zamke. Iskušenje gubi moć kada ljubav prema Isusu utaži naše želje i porive.
Ako ste ikada bili iskušavani i pokleknuli ste, kao Petar (Matej 26,69-75), ili iskušavani i zatočeni, kao mnogi drugi, Božja milost i ljubav je pokrila mnoštvo grijeha. Isus Krist vas voli. On je živio život kojim vi ne biste nikada mogli živjeti. On je preminuo smrću koja je trebala biti naša. On nudi vječni i blagoslovljen život za sve koji se Njemu okrenu. Ta poruka Evanđelja je zapravo najbolja obrana od moći iskušenja.
Autor: Dr. Michael A. Milton; Prijevod: Ida U.; Izvor: Christianity.com
