Iskušava li Bog ljude na grijeh? Je li Bog odgovoran za naše kušnje? Bi li nas Bog kušao grijehom samo da nas testira?
Je li Bog iskušao Izraelce u divljini?
Biblija opisuje događaje gdje piše da je Bog iskušao Izraelce u divljini. Iskušava li Bog Izrael kako bi sagriješili? Što znači to da je rečeno kako je Bog iskušavao Izraelce, kada Biblija kaže da Bog ne iskušava nikoga? (Jakovljeva 1, 13) U Izlasku 15, neki prijevodi (netočno) prevode da je Bog kušao Izrael, kako bi vidio hoće li Mu Izraelci biti poslušni.
Ispravan prijevod značio bi da ih je testirao, a ne iskušavao. Izlazak 15, 25-26 kaže: „A on zazva Jahvu. Jahve mu pokaže neko drvo. Baci on to drvo u vodu i voda postane slatka. Tu im Jahve postavi zakon i pravo i tu ih stavi na ispit. Zatim reče: “Budeš li zdušno slušao glas Jahve, Boga svoga, vršeći što je pravo u njegovim očima; budeš li pružao svoje uho njegovim zapovijedima i držao njegove zakone, nikakvih bolesti koje sam pustio na Egipćane na vas neću puštati. Jer ja sam Jahve koji dajem zdravlje“.
Dalje, u Izlasku 16, 4 piše: „Tada reče Jahve Mojsiju: “Učinit ću da vam kruh s neba pada kao kiša. Neka narod ide i skuplja svaki dan koliko mu za dan treba. Tako ću ih testirati i vidjeti hoće li se držati moga zakona ili neće“.
Konačno, u Izlasku 17, 1-2 piše: „Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina. Utabore se kod Refidima. Tu nije bilo vode da narod pije. Zato narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: “Daj nam vode da pijemo!” A Mojsije im odgovori: “Zašto se sa mnom prepirete? Zašto kušate Jahvu“? U svim od ovih stihova, kao i drugdje u Starome zavjetu, doslovan prijevod hebrejske riječi za iskušavanje bilo bi ”ispitivanje”.
Bog ih je testirao ili ispitivao kako bi vidio hoće li Mu biti poslušni, što znači da nigdje u Starome zavjetu nije zabilježeno da je Bog ikoga kušao na grijeh. Bog je jednostavno testirao Izraelce ili pojedince kako bi vidio hoće li ono slijediti Božje upute i zakone ili neće, odnosno hoće li biti neposlušni, Jasno, Stari zavjet pokazuje obrasce izraelskih neuspjeha u tim testovima, kao i Božje kažnjavanje na ovakav ili onakav način, često i kao način da je Bog dopustio da Izraelci budu u ropstvu. Ipak, svaki puta kada se to dogodilo, Bog je ispravljao svoj odabrani narod kao prikaz ljubavi prema njima, jer Bog izjednačava disciplinu sa ljubavi.
Je li Bog kušao Abrahama?
Bog se ponio prema Abrahamu na isti način kako se ponaša prema svim ljudima, kako u drevnim, tako u modernim vremenima. Bog testira one za koje želi vidjeti hoće li slijediti Njegove načine ili vlastite načine. Bog je testirao Abrahama. Poneki biblijski prijevodi neispravno prevode riječ na ”kušao” umjesto na ”testirao”.
U Postanku 22, 1-2 Bog je dao možda najveći od svih testova i dao ga je Abrahamu: „Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na test. Zovnu ga: “Abrahame!” On odgovori: “Evo me! Bog nastavi: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati“. Abraham je bio voljan žrtvovati svoga obećanog sina, svog jedinog sina, u Postanku 22, 10-12: „Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba anđeo Jahvin i poviče: “Abrahame! Abrahame!” “Evo me!” – odgovori on. “Ne spuštaj ruku na dječaka”, reče, “niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga“.
Jasno je da Bog nije kušao Abrahama da ubije svoga sina. Umjesto toga, Bog je testirao Abrahamovu poslušnost u najekstremnijem ispitu kojeg je ikada ijedan čovjek imao. Bog je vidio da je Abraham prošao Njegov najteži ispitu Postanku 22, 16-18 i rekao mu je: „Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to učinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina, svoj ću blagoslov na te izliti i učiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji će potomci osvajati vrata svojih neprijatelja. Budući da si poslušao moju zapovijed, svi će se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom“.
Je li Isus bio kušan na grijeh?
Isusa na grijeh nije kušao Bog, već đavao, kao što i ljude kuša đavao. Bog je vidio ovo rano u povijesti čovječanstva, od Evinog iskušenja u vrtu (Postanak 3, 6), do poplave. U Postanku 6, 5: „Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća“. Zlo je dopiralo iz ljudskog srca. To nije nešto što je došlo od Boga, već iz ljudskog srca. Ljudima u grijehu ne treba pomoć od đavla, iako đavao i pali anđeli (demoni) zasigurno mogu doprinijeti nastanku grijeha.
Priča o Isusovom iskušenju u pustinji pokazuje da iskušenje ne samo da dolazi zbog naše pale ljudske prirode, već od đavla. U Mateju 4, 1-4, ne samo da je đavao kušao Isusa, već Ga je i testirao: „Duh tada odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I nakon posta od četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: “Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom. A on odgovori: “Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“. Tko je ”napasnik”? Sotona je onaj kojeg zovu Napasnikom (stih 1).
Isus je bio od đavla kušan da od kamenja stvori kruh, no Isus je prošao ovo iskušenje, iako ono nije došlo od Boga, već od Sotone. Sigurno je da je Isus nakon četrdeset dana i noći posta bio jako gladan i da je Njegova ljudska strana žudjela za kruhom, no Isus je prekorio Sotonu i prošao ovo iskušenje. Nema ništa lošeg u tome što ste kušani, no ako ne pobjegnete od iskušenja (1. Timoteju 6, 11), iskušenje rađa grijehom. (Jakovljeva 1, 15) Kada je Isus konačno prekorio Sotonu citiravši Pismo i zapovjedivši mu da ode, đavao nije imao izbora; morao je otići. (Matej 4, 10-11)
Iskušava li Bog kršćane na grijeh?
Biblija je kristalno jasna da Bog nikada ne iskušava nikoga na grijeh, kao što Jakov piše: „Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog me napastuje.” Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga“. (Jakovljeva 1, 13) Jedini oni koji iskušavaju ljude na grijeh su drugi ljudi, đavao i demoni. Griješimo jer ”svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću”. (Jakovljeva 1, 14-15)
Kušani smo jer nas kuša naša vlastita zla, ljudska priroda. Kada smo suočeni s iskušenjem, ona dolazi od naših požuda ili đavla. Kada iskušenja dođu, Biblija kasno govori da trebamo ”bježati od bludnosti, jer svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela”. (1. Korinćanima 6, 18)
Kada je kršćanin kušan na grijeh, ne ”ako”, već ”kada”, jer se s time svi susrećemo, evo što Pavao kaže da trebamo činiti: „A ti se, Božji čovječe, toga kloni! Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću“! (1. Timoteju 6, 11) Čak i preljub započinje u ljudskom srcu. (Matej 5, 28) Dobra vijest je da više ne moramo biti robovi grijeha (Rimljanima 6, 22), jer grijeh donosi samo vječnu smrt (Rimljanima 6, 23), a svatko od nas rođen je u grijehu. (Rimljanima 3, 23) Ono što je bila loša vijest, postala je dobra zbog Isusa Krista, jer ”Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu”. (2. Korinćanima 5, 21)
Svi smo sagriješili i lišeni smo Božje slave, no Isus je platio našu kaznu, kako bismo imali Njemu vječan život, ako našu vjeru i povjerenje položimo u Njega. (Ivan 3, 16-17)
Neka nitko ne kaže da ga Bog iskušava na grijeh. To nije biblijski. Naša nas vlastita grješna srca kušaju na grijeh, jer ona su opaka i neizlječiva, kao što Jeremija kaže: „Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne“? (Jeremija 17, 9) Jeremija odgovara na svoje vlastito pitanje govoreći: „Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav, spasi me, i bit ću spašen, jer ti si pjesma moja“. (Jeremija 17, 14) Zbog te činjenice, zahvaljujem Bogu i Isusu Kristu, našem Gospodinu i Spasitelju.
Autor: Jack Wellman; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
