Bog je svome Sinu dao ime Isus. Zašto je ime Božjeg Sina toliko posebno? Isusovo ime je iznad svakog drugog imena.
Što kada bi teret određivanja imena Krista pao na nekoga od nas? Ne samo da bi Ga ime obilježilo za cijeli život, bez obzira na to kakav život živio kao i nakon završetka Njegovog života, nego bi osim toga to dijete bilo odabrano ili kako je anđeo rekao Mariji da će Isus biti ”Pomazanik,” Mesija na hebrejskom, Krist na grčkom.
Narod je stoljećima čekao na ovaj događaj, a tisuće godina nakon toga, milijuni ljudi ne samo da će govoriti, nego će i slaviti ”Njegovo ime iznad svakog drugog imena” kao ”najljepše ime koje znamo”. To će ime, kako povijest i vrijeme bude pokazalo, biti iznad svakog drugog imena koje je Bog otkrio Mojsiju kod gorućeg grma. (Filipljanima 2, 9-11; Hebrejima 1, 4)
Kako bi bilo koji čovjek, pogotovo drvodjelja iz ruralne Galileje, mogao podnijeti teret davanja imena osobi kao što je Krist?
Ime iznad svih drugih imena
Naravno, Bog je Josipa poštedio takvog tereta. Anđeo je, kroz svoje javljanje Mariji i Josipu u snovima, jasno dao instrukcije obojima: dijete će se zvati Isus.
Danas, za vrijeme prvog tjedna Došašća, koji je počeo prošlog vikenda, u četvrtu nedjelju prije Božića, obilježavamo imenovanje osobe čije je ime najviše prepoznavano kroz povijest i vrijeme. No dok obilježavamo ovo vrijeme, strpljivo čekajući i dok govorimo o Isusu i Njegovoj ulozi i važnosti, dok našoj djeci govorimo da obilježavaju rođenje Isusovo, zapitajmo se, koje je značenje imena Isus.
Bog je ovo razjasnio. Za početak, iz anđeoske najave proizlaze tri istine, koje možemo pročitati u Lukinom i Matejevom evanđelju. Došašće je možda najbolje vrijeme za usporiti i pogledati što Bog ima za reći o značenju tog spektakularnog imena Isus, koje mi tako često shvaćamo zdravo za gotovo.
1. Obećanje o preuzvišenom, slavnom imenu
Imena Isus i Jošua dolaze od hebrejskog imena Yeshua. Ime koje je Marija čula kada joj se anđeo objavio bilo je Ješua. „Ti ćeš nadjenuti ime dječaku Ješua.” (Luka 1, 31) To će biti jedno od najvećih imena u povijesti čovječanstva.
Veliki Mojsije predao je vladavinu Jošui, od svih ljudi. Jošua je vodio narod, dok su prolazili preko rijeke Jordan i oko Jerihona, kroz zemlju meda i mlijeka, gdje su osvojili ono što im je Bog obećao. Jošua je nesumnjivo bio velik, jedna od najvećih povijesnih ličnosti, uz Abrahama, Jakova, Mojsija i Davida.
Isusova veličina i slava potvrđena je u idućem stihu, u kojem anđeo nastavlja: „On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova.“ (Luka 1, 32) Sada imamo bolje razumijevanje značenja riječi ”Sin Svevišnjega,” što je nešto što Marija tada još nije mogla razumjeti.
Da, to dijete će doći, ne samo u potpunosti kao čovjek, nego i u potpunosti Bog; ne samo kao sin čovjeka ili sin čovjeka plemićkog podrijetla, kao što je bio slučaj s velikim kraljevima naroda, koji su vladali nad Božjim narodom saveza. Doći će kao Božji Sin. No potpunije značenje ovoga postat će jasnije kroz vrijeme.
Stoga, u imenu Ješua postoji važnost neviđenih razmjera. Važnost božanskih razmjera. To dijete će s vremenom postati ne samo vrlo cijenjeno među Izraelcima, nego će uskrsnuti kako bi postao ”Sin Svevišnjega”. Isus će zaista biti velik, neviđeno velik.
2. Došašće jedinoga Mesije
Marija i Josip su, osim najave da će Isus biti velik, čuli i nešto što im je djelovalo još više nestvarno: dijete je Mesija, obećani, iščekivani Pomazanik. Isus je došao kako bi ispunio obećanje koje je Bog dao Davidu u 2. Samuelovoj 7, gdje piše o Jednome koji ne samo da će sjediti na Davidovom prijestolju, nego će ondje sjediti zauvijek.
Drugo objašnjenje koje je anđeo izrekao Mariji bilo je dovoljno da kod Marije izazove zapanjujuću reakciju: „On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim u vijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ (Luka 1, 32-33)
Ne samo da će biti velik kao David, nego je Isus taj potomak kojeg je David tražio. (Djela 2, 31) To je Krist, ne samo osoba koja je pomazana kako bi činio posebnu službu za Boga, kao što su bili pomazani kraljevi i svećenici. Krist je Pomazanik, Onaj kojeg su iščekivali svi dotad pomazani kraljevi i svećenici. Povijest naroda i Stvoritelja svemira dolazila je do svog vrhunca. To je gotovo bilo predobro da bi bilo istinito: dolazilo je doba Mesije. Ne samo da će Marija biti živa da to doba vidi, nego će ona, od svih žena, biti Njegova majka.
3. Nagovještaj neočekivane žrtve
Riječi koje je anđeo izgovorio Josipu u snu uključivali su ovo iznenađenje: „On će spasiti ljude od njihovih grijeha.“ (Matej 1, 21) Ješua znači ”Jahve spašava”. To da će dijete imati jedinstveno ime, ”Jahve spašava,” bilo je razumljivo za Josipa. Naravno, Božji narod trebao je spas, od pogana. Od Rimljana koji su vladali nad njima, od lokalnih Cezarovih marioneta, poput Heroda i Pilata.
Stoljećima ranije, Babilonci su probili jeruzalemske zidine, uništili su hram i protjerali narod u progonstvo. Sedamdeset godina kasnije, pod vladavinom Kira, Hebreji su se u valovima počeli vraćati u njihovu svetu zemlju, ali slava koju su osjetili pod vladavinom Davida i Salomona nije bila s njima. U određenom smislu, izbjeglištvo je završilo. U drugom se nastavilo. Božji narod i dalje je očekivao spas. Midijanci i Perzijanci su vladali nad njima. Nakon toga Grci. Sada Rimljani. No, s obećanjem Mesije, bilo je sigurno da Hebrejima slijedi spas u političkom smislu.
A onda bombastična vijest: „On će ih spasiti od njihovih grijeha“. Ne od neprijatelja, nego od njihovih grijeha. Spasit će ih od njih samih. U ono vrijeme, u vrijeme prvog Božića, još uvijek nismo vidjeli puninu teološke svrhovitosti Kristove žrtve, ali ipak se može nazrijeti više nego što se pretpostavlja na prvi pogled. S obzirom na prvi savez, što je bilo potrebno kako bi netko bio spašen od vlastitog grijeha? Požrtvovna smrt. S obzirom na to, radi pokajanja za grijehe, Izraelci su žrtvovali janjad, bikove i koze.
Spasenje od grijeha uvijek je uključivalo krv; jer je grijeh protiv Boga ogroman prijestup. Takav grijeh označavao je izdaju najviših razmjera, učinjenu protiv Najvećeg. Iako smo mi ljudi blagi prema odnosu s našim grijesima, Bog nije. Stoga, Mesija nije došao kako bi narod spasio od tlačenja Rimljana, kako je narod očekivao, nego kako bi im ponudio daleko važniji spas. Cjeloživotno tlačenje Rimljana ništa je u usporedbi s vječnošću provedenom u paklu gdje možemo završiti zbog Božjeg sveprisutnog gnjeva.
Mračni dani, velika svjetlost
Od tri primarna otkrivenja koja imamo o Isusu, posljednje svijetli najsjajnije za Njegov narod. Isus uistinu jest božanski velik. Isus je dugo-iščekivana figura, koju su iščekivali David i proroci. Isus je daleko više od toga, neograničeno više od onoga što su oni iščekivali, više od onoga što su oni mogli zamisliti i čega su se mogli sjetiti.
Isus, položen u jaslice, je Jahve koji je došao k nama, kako bi nas spasio. To je Jahve koji nas je spasio, ne kroz još jednog poslanog čovjeka, nego na način da je sam postao čovjekom, u božanskoj osobi Sina, koji je dao svoj život za nas, bio razapet na križu, kako bi nas oslobodio od nečega što je neograničeno snažnije i opasnije od bilo kakve privremene opresije ovdje na Zemlji: od grijeha, Sotone i vječne smrti.
Stoga, u ovom vremenu Došašća, u vremenu koronavirusa, u vremenu Došašća koje je jedinstveno, zamolimo Boga neka u nama ponovno probudi ono divljenje i čuđenje, zbog onoga što je učinio za nas na prvi Božić. To bi bilo kao da Bog još sjajnije obasja ovaj Božić.
Ime Isus. Toliko slave postoji u tom imenu, samo u imenu, a da ne spominjemo ostale, dragocjene detalje Njegovog rođenja. Možda će Bog željeti učiniti da ovo vrijeme Došašća bude kao niti jedno dosad. Bog zna da nam je to potrebno.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
