Čovjek je društveno biće i bez obitelji, prijatelja i poznanika bi bilo teško u životu. Je li u redu imati gay prijatelje?
Iz evanđelja znamo da je Isus volio svakoga s kim se susreo. Na ovaj svijet je došao pomiriti grešnike s Bogom.
Učinio je sve da izbavi čovjeka opsjednutog demonom, liječio je gubavce, pomilovao preljubnicu, jeo s carinicima … Iako nigdje nije navedeno, možemo pretpostaviti da bi Isus proveo vrijeme i s homoseksualcima.
Homoseksualno ponašanje je grešno
Kao što je homoseksualnost bila grijeh u Isusovo vrijeme, grijeh je i danas. Božji standardi ljudske spolnosti nisu se promijenili. Međutim, Isus je došao tražiti i spasiti izgubljeno (Luka 19, 10). A grešnici su definitivno izgubljeni dok ne upoznaju Isusa. Iz nježnog načina na koji je postupao s grešnim ljudima učimo da bi homoseksualcima ponudio isto suosjećanje i priliku da “idu i više ne griješe” (Ivan 8, 11).
Važno je napomenuti da je Isusov izbor da se druži s grešnicima imao samo jednu svrhu: došao je unijeti svjetlo u njihovu tamu (Ivan 1,9; 12, 46). Htio je biti s grešnicima kako bi im mogao objasniti Božju ljubav i oproštenje. Nije odabrao njihovo društvo jer je odobravao njihov grijeh, niti je na bilo koji način sudjelovao u njihovom grijehu. Došao je izbaviti ljude iz ropstva grijeha – samo da vjeruju u Njega.
I okrenut ženi reče Šimunu: “Vidiš li ovu ženu? Uđoh ti u kuću, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i kosom ih svojom otrla. Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako uđe, ne presta mi noge cjelivati. Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomašću noge pomaza. Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi. A ženi reče: “Oprošteni su ti grijesi.” (Luka 7, 44-48)
U Rimljanima 1, 26-27 vidimo da je homoseksualno ponašanje grešno i rezultat je nepoštivanja Boga. Imati grešne (homoseksualne) želje nije samo po sebi grešno. Primjerice, možda imate želju da nešto ukradete, ali ako to ne učinite, niste sagriješili. Ako vaši prijatelji imaju homoseksualne želje, a ne žive u grijehu, onda ih trebate ohrabrivati da slijede Krista i budu poslušni Njegovoj Riječi. Ukoliko ste sigurni da vaši prijatelji prakticiraju homoseksualnost, trebali biste ih, bez osude, uputiti na Istinu koja ih može promijeniti.
“… upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” (Ivan 8, 32)
“Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” (Ivan 14, 6)
Tko su pravi prijatelji?
Družimo se s ljudima na mnogo različitih razina: od kratkih poznanstava do jako bliskih prijateljstava. Prijateljstvo se gradi na zajedničkim interesima, vrijednostima i iskustvima. Vaši bi prijatelji trebali znati vašu kršćansku stranu i da ste Božje dijete. I to bi trebali poštovati.
Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: ‘Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj.’ (2. Korinćanima 6, 14-16)
Smiju li kršćani imati gay prijatelje? Da, na isti način i iz istih razloga zbog kojih bi Isus imao gay prijatelje. Svaku je osobu vidio kao nekoga tko je stvoren na sliku Božju. Vidio je njihov strah, njihovu grešnost, bol u srcu i njihovu budućnost bez Njega. Ponudio je svima isto pomilovanje i preobrazbu kada su bili spremni učiniti Ga Gospodinom svojih života. Kršćanin je jednostavno grešnik koji je prihvatio Radosnu vijest i sada predstavlja Krista svima, uključujući i gay prijatelje.
Ako znamo da naši bližnji žive u nekom grijehu, trebali bismo se moliti da im Bog da “da se pokaju i spoznaju istinu” (2. Timoteju 2, 25). Mi nismo pravedni sudac drugih ljudi – to je Božja odgovornost. Ali kao Kristovi sljedbenici, trebamo drugima reći kakvog smo Spasitelja upoznali i od čega nas je spasio. Trebali bismo proučavati Bibliju i slijediti vodstvo Duha Svetoga kako bismo bili sigurni da je naša riječ “uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba” (Kološanima 4, 6).
