Idu li životinje u nebo? Je li životinjska duša ekvivalent duše onoga stvorenog na Božju sliku? Ako životinje mogu ići u nebo i Raj, znači li to da životinja može otići u Pakao?
Poznata nam je scena; djetetov omiljeni ljubimac – zlatna ribica, hrčak ili mačka – iznenadno umire. Obitelj se okuplja oko „groba“ da se pozdrave s ljubimcem. Djetetu koje je žalosno izgovaraju se utješne riječi. U jednom trenu se postavlja univerzalno pitanje: „Je li životinja otišla u nebo?“
Čini se to kao lako pitanje za odgovoriti. Popularni filmovi su često znali dati svoju verziju te teme. Pixarov nagrađivani film Soul, na primjer, jasno pokazuje dušu mačke na putu prema vječnosti. No, je li to biblijski ispravno? Idu li životinje u nebo?
To je duboko teološko pitanje zasnovano na raznim faktorima. Što mislimo po pojmom „nebo?“ Kako netko dođe u nebo? Što ćemo raditi u nebu? Ta su pitanja prirodna. Čak su se i Farizeji pitali o prirodi neba s obzirom na ženu koja se udala za sedmero braće (Matej 22,25). Kada je riječ o životinjama o nebu, to je pitanje malo teže razriješiti. Postoje i drugi faktori koje treba razmotriti.
Imaju li životinje isti kapacitet odgovoriti na poruku spasenja iz evanđelja? Je li životinjska duša ekvivalent duše onoga stvorenog na Božju sliku? Ako životinje mogu ići u nebo i Raj, znači li to da životinja može otići u Pakao?
Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, trebamo upariti biblijsko razumijevanje neba s biblijskim opisom životinja. Tek kada pravilno razumijemo ta dva elementa mi ćemo moći konačno i samouvjereno odgovoriti na to intrigantno pitanje.
Što Biblija kaže o nebu?
Može biti teško odvojiti biblijsku sliku neba od popularnih slika koje nam daju filmovi i televizijske serije. Nebo se često zamišlja kao svijetlo mjesto s mekim oblacima gdje anđeli s harfama vječno sviraju pozadinsku glazbu. Niti jedna od tih slika ne može se pronaći u Pismu. Biblija opisuje nebo na dva glavna načina.
Prvo, nebo je definirano prisustvom Boga. Tu je Pismo jasno. Otkrivenje je možda glavni izvor tog razumijevanja. Ivanova vizija neba sadrži sliku Božjeg prijestolja okruženog mnoštvom ljudi koji se klanjaju u štovanju. Ivan je napisao: „Spasenje Bogu našemu koji sjedi na prijestolju i Jaganjcu!“ (Otkrivenje 7,10). Ivanova slika je jasna: nebo je mjesto neprestanog štovanja Jaganjca koji sjedi na prijestolju.
Uključuje li to i da životinje sudjeluju u štovanju? To Ivan ne naznačuje. On nikada ne spominje prisustvo životinja dok trče zlatnim ulicama nebeskog grada. Iako spominje „četiri bića“ (Otkrivenje 4,6-8), ta bića su očito anđeoska po prirodi. Znači li to da možemo pretpostaviti da životinje nisu prisutne u nebu?
Ne, nužno. Druga stvar koju moramo znati o nebu jest da uključuje obnovu sveg stvorenja. Slike koje se koriste za opis onoga kako nebo „izgleda“ služe važnoj teološkoj funkciji. Uzmite onu bogatu slikovitost koja se može pronaći u Otkrivenju kao primjer (21,19-21). Ivanov opis je slika nebeskog Jeruzalema. Zemaljski Jeruzalem je samo najava briljantnog kraljevstva Božjeg, ovdje opisanog kao grad uređen najljepšim dragim kamenjem. Slično tome, većina biblijskih opisa neba najavljuje oporavak Edena. Kao što je Bog stvorio Eden u čijem je središtu bilo drvo života i smrti tako i nebeski grad ima drvo u središtu. Razlika je u tome da lišće drveta u nebeskom gradu liječi, a ne osuđuje na propast (Otkrivenje 22,2). Bog ponovno stvara svijet.
U konačnici, Ivanova vizija doživljava puninu u stvaranju „novog neba i nove zemlje“ (Otkrivenje 21,1). Tijekom svog božanskog otkrivenja Ivan je svjedočio nebeskom Jeruzalemu koji dolazi i počiva nad zemljom. Nebo nije mistična, efemerna stvarnost. Riječ je o fizičkoj stvarnosti. Božje kraljevstvo potpuno se otkriva u djelu ponovnog stvaranja. Kako Pavao piše: „Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih“ (Rimljanima 8,19). Pismo naučava da, dok je samo stvorenje bilo podvrgnuto utjecaju grijeha, rezultat Kristovog otkupljenja je potpuno zacjeljenje svog stvorenja.
Vječni život nije u vezi življenja kao duhovi bez tijela na mekanim oblacima. Pismo je jasno u tome da ćemo primiti nova tijela i živjeti na novoj zemlji. Zbog toga, kada govorimo o nebu, mi govorimo o stvarnosti u vječnom prisustvu Boga u kontekstu obnovljenog stvorenja. To je ono što definira kršćansko shvaćanje neba.
Što Biblija kaže o životinjama?
Životinje su dio Božjeg stvorenja. One nisu neka drugotna misao ili posljedica pada. Životinje su izraz Božje kreativnosti i ljubavi. Peti i šesti dan stvaranja Bog je namjerno stvorio „živa bića, svako prema svojoj vrsti“ (Postanak 1,20-25). Bog je tada reagirao na stvaranje životinja na isti način na koji reagira na stvaranje svega živoga: on ih proglašava dobrima. Životinje, zbog toga, su dio Božjeg dobrog stvorenja.
Ne samo da Pismo jasno govori da je Bog stvorio životinje nego svjedoči i o Božjoj brizi za životinje. Život životinje je Bogu pred očima. Isus objavljuje da ni jedna životinja „ne pada na zemlju bez Oca“ (Matej 10,29). Bog se skrbi za, i održava, svako živo biće na zemlji. Bog objavljuje „ta moje su sve životinje šumske, tisuće zvjeradi u gorama mojim. Znam sve ptice nebeske, moje je sve što se miče u poljima.“ (Psalmi 50,10-11). Svaka životinja i insekt su, na neki način, primatelji Božje ljubavi.
Iako Pismo mnogo toga govori o Božjoj brizi za životinje, ono ne predstavlja životinje na nikakav udomaćen način. To je iznimno važno. Drevni svijet gledao je životinje kao korisne za život i za posao. Jednostavno rečeno, u Pismu nema „kućnih ljubimaca.“ Jedina moguća referenca na udomaćenu životinju nalazi se u 2 Samuelovoj 12. Kada je suočio Davida s grijehom preljuba, prorok Natan je govorio o muškarcu koji „nemaše ništa, osim jedne jedine ovčice koju bijaše kupio.
Hranio ju je i ona je rasla kraj njega i s njegovom djecom; jela je od njegova zalogaja, pila iz njegove čaše; spavala je na njegovu krilu: bila mu je kao kći“ (12,3). To je jedini spomen životinje koja se tretira kao sudružnik, a ne kao vlasništvo. No, čak i tu se to spominje u kontekstu proročke priče. Drevni svijet jednostavno nije gledao na životinje na isti način kao i mi.
Idu li životinje u nebo?
Gdje nas ovo vodi u vezi pitanja o odlasku životinja u nebo? Možemo sigurno reći da će životinje biti dio novog stvorenja. Kristovo otkupljenje izražava se u ponovnom stvaranju svega već stvorenog. Kada Božje kraljevstvo bude uspostavljeno na zemlji, ono će nesumnjivo uključivati i ponovno stvaranje životinjskog svijeta. Psi, mačke, zečevi, komarci, krokodili i pauci će hodati novom zemljom na sličan način kao i sada. Slično tome, Božje kraljevstvo će ujedno uključiti ponovno stvaranje drveća, cvijeća, kamenja i granja. Sve se stvara novo.
Znači li to da će naša voljena mačka „Fluffy“ ili naš vjerni prijatelj „Rex“ dotrčati do nas kada stignemo u nebo? Na žalost, Pismo ne odgovara na to pitanje. Razlog je taj što to pitanje nikada ne bi palo na pamet piscima Biblije. Psi, specifično, su gledani kao nečisti lutalice. Pismo ne sadrži pozitivne reference na psa. Zbog toga bi ideja o davanju imena, kreveta i igračke psu, bila nezamisliva u ta drevna vremena.
Nadalje, postoje pitanja u vezi sposobnosti naših ljubimaca da odgovore na Božju milost ili ljubav. Živi li Fluffy u aktivnoj vezi s Gospodinom? Može li Rex odabrati odbiti božansku ljubav? Griješe li pauci? Ta pitanja povezana s osjećajem osobne duhovnosti kod životinja. U konačnici, iako možemo reći da su životinje „prema svojoj vrsti“ ponovno stvorenje kao dio novog stvorenja, nemamo dokaza po kojem možemo odgovoriti ima li životinja duhovnost potrebnu za osobni odgovor na evanđelje.
Završna riječ…
No, ovo nije kraj rasprave. Kao što je prethodno spomenuto, u jednom su slučaju Farizeji prišli Isusu u vezi pitanja o ženi koja se udala za sedmero braće. Oni su, naravno, pokušavali zarobiti Isusa tom teološkom zagonetkom (Matej 22,28). Njihovo pitanje: Čija će to žena biti u Raju budući da je bila oženjena za svu braću? Isusov odgovor je koristan za naše razumijevanje neba. Isus je rekao: „U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. Ta o uskrsnuću niti se žene niti udaju, nego su kao anđeli na nebu. A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!“ (Matej 22,29-32).
Farizeji su pogriješili jer su pretpostavili da je nebo zasnovano na ljudskim principima i logici. Isus ih okreće, i nas, od ljudskih briga povezanih s unutarnjim djelovanjem Božjeg kraljevstva. Pitanja u vezi toga kako nebo izgleda, što radimo u nebu ili tko će biti u nebu, su daleko izvan naše brige. Božje kraljevstvo je uvijek daleko iznad našeg razumijevanja i kontrole. Nebo je u vezi počivanja u moći i ljubavi Božjoj. To nam treba biti najveći fokus, a na kraju će to biti stvarnost u kojoj ćemo vječno uživati.
Autor: vlč. Kyle Norman; Prijevod: Mislav U.; Izvor: Crosswalk.com
