Što je hula protiv Duha Svetoga? Obično se kršćane koji kritiziraju ili dovode u pitanje neka čuda koja čine određeni ljudi u Kristovo ime ili su skeptični prema određenim manifestacijama koje neki pripisuju djelovanju Duha (tipa nekontrolirano trzanje, smijanje, padanje itd.), upozorava da prestanu s time jer dolaze u opasnost da pohule na Duha i tako počine neoprostiv grijeh.
No što je zapravo hula protiv Duha Svetoga i ima li smisla koristiti argumentaciju hule protiv Duha samo zato da prestanu biti kritični prema određenim manifestacijama u kršćanstvu?
Hula protiv Duha Svetoga nije povezano samo s odbacivanjem čuda
Ako želimo shvatiti što je točno hula protiv Duha, moramo pogledati cjelokupni kontekst unutar kojeg se javlja ova Isusova izjava u Mateju 12. Vidjet ćemo da je hula na Duha nije povezana samo s odbacivanjem čuda koja Isus čini, nego prije svega s odbacivanjem Isusa kao mesije, njegove službe kraljevstva i obnove koju on donosi.
Prvo, moramo vidjeti u Mateju 12,22 da je Isus učinio čudo koje je bilo fizičko, izvanjsko i vidljivo – ozdravio je osobu koja je bila slijepa i nijema. Dakle, nemoguće je bilo zanijekati da se čudo dogodilo. To nije bilo čudo ozdravljenja šuma u ušima ili nekakve unutarnje boli. Isus je činio jasna, vidljiva, izvanjska i fizička čuda (slijepi gledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju – Matej 11,5).
VIDI OVO: Neoprostivi grijeh: 10 stvari koje trebate znati o njemu
Drugo, u Mateju 12,23-24 vidimo da narod vidjevši čudo pita se „Da nije ovo Sin Davidov?“ na što farizeji odgovaraju da Isus izgoni zle Duhove uz pomoć Belzebula, poglavice zlih duhova. Dakle, ovdje se radi primarno o odbacivanju Isusovog identiteta i njegove službe. Naime, Židovi su znali da starozavjetni tekstovi opisuju dolazak mesijanskog doba (kraljevstva) kao razdoblja u kojem će bolesni biti ozdravljeni (Izaija 35 npr.). Shodno tome, ako Isus čini ovakve stvari, onda postoji mogućnost da je on mesija – sin Davidov. No odgovor farizeja bio je odbacivanje Isusa i pripisivanje onoga što on čini djelu Belzebula.
Isusov odgovor je dvostruk. Prvo, u Mateju 12,27-28 on im ukazuje da sinovi farizeja poput njega izgone zle duhove. Dakle, ako farizeji takva Isusova djela pripisuju zlodusima, onda bi jednako tako trebali pripisati egzorcizme svojih sinova zlodusima. Ali ako smatraju da ono što njihovi sinovi čine, čine Božjim Duhom, onda bi trebali i Isusova djela smatrati rezultatom djelovanja Božjeg Duha.
Drugo, Isus poziva farizeje na odluku u vezi njega i njegove službe: „Ako li JA uz pomoć DUHA BOŽJEG izgonim zle duhove, znači da je k vama došlo KRALJEVSTVO BOŽJE“ (Matej 12,28). Primijetite da Isus ovdje izričito dovodi u vezu sebe („JA“), Duha Božjeg i dolazak kraljevstva. Ako je on donositelj kraljevstva, onda on mora biti mesija. A on čini djela koja su rezultat dolaska mesijanskog kraljevstva. Stoga ih poziva da priznaju da je stablo dobro (Isus) i da mu je rod dobar (čuda koja čini), ili da je stablo zlo (Isus) i da mu je zao rod (čuda koja čini).
Hula protiv Duha Svetoga ne smije biti grijeh s kojim će se kršćane plašiti
Zaključak koji se nameće jest sljedeći: kršćani bi trebali prestati plašiti druge kršćane hulom protiv Duha Svetoga, samo zato jer je netko skeptičan prema nekima koji čine čuda. Kada je Isus govorio o huli protiv Duha, onda je prije svega mislio na odbacivanje njega i njegove službe, a ne odbacivanje ili kritiziranje službe nekog današnjeg evangelizatora, apostola ili pastora koji čini čuda ili čiju službu prate nekakve čudne manifestacije (padanje, smijanje, lajanje, konvulzivno grčenje, itd.).
Tako da, ako neki današnji crkveni službenik misli da je on taj koji je mesija i donosi kraljevstvo te da je kritiziranje ili odbacivanje njega jednako huli na Duha, onda je takva osoba ohola i grdno se vara. Niti jedan službenik nije nepogrešiv i samim time izuzet od kritike. Ovaj tekst se ne bavi Jankom, Markom ili Štefom, već Isusom. Ako neka osoba vidi ono što Isus čini i svejedno takva VIDLJIVA mesijanska djela (čuda) pripiše djelovanju zloduha te odbaci Isusa kao mesiju i njegovo kraljevstvo kao nešto demonsko i sotonsko, onda takva osoba čini hulu na Duha. Dakle, ne radi se o odbacivanju ovog ili onog službenika nego o odbacivanju samog Isusa.
VIDI OVO: 4 grijeha protiv Duha Svetoga koje vjernici svjesno čine
Biblija jasno govori da će sotona činiti čuda da zavede ljude kao i lažni proroci koji će prorokovati, činiti čuda i egzorcizme (Matej 7). To pak znači da prisutnost čuda u nečijoj službi nužno ne mora značiti ispravnost nauke koju ta osoba ili osobe naučavaju. Dakle, biti na oprezu i prosuđivati nadnaravne manifestacije je i više nego poželjno. To nije hula na Duha. Reći da je ova ili ona osoba koja čini čuda šarlatan, vuk i zavodnik, nije hula na Duha. Kritizirati nečiju službu, nije hula na Duha. Vjerovati da Bog danas ne čini čuda preko posebno pomazanih i za to određenih ljudi, nije hula na Duha. Odbaciti Isusa kao Mesiju, njegovo kraljevstvo i njegova čuda, i sve to pripisati djelovanju sotone i zloduha, to je hula na Duha.
Autor: Ervin Budiselić
