Jedan od najzadivljujućih događaja zabilježenih u Bibliji je Petrov hod po vodi, o kojem možemo pročitati u Evanđelju po Mateju, 14. poglavlje. To ima duboko značenje na više načina, uzimajući u obzir da je Petar bio samo čovjek baš kao i mi, ali i grešnik kojemu je isto Isus Krist bio potreban za spasenje i vječni život.
Postoji mnogo lekcija koje možemo naučiti iz Petrovog iskustva. Ovdje se nalazi tek nekoliko njih.
1. Moramo prepoznati Boga
Mt 14, 24-27 kaže: „Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici, ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: Utvara! I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!“
Ovaj dio mi je prilično smiješan jer su učenici s Isusom bili čitavo vrijeme, ali su svejedno ostali šokirani kada su Ga vidjeli da hoda po vodi, čak izgovarajući da je ‘utvara’. Iako to zvuči smiješno, ovdje se nameće jako važna stvar:Je li moguće da mi ne prepoznajemo Boga jer On čini nešto novo u našim životima?
Promislite o tome. Možda vas Bog pušta da prolazite kroz ‘Izaija 43, 18-20 trenutak’ u životu, gdje On želi da zaboravite svoju prošlost upravo zato da biste mogli vidjeti nove stvari koje čini u vašem životu!
2. Moramo pitati Gospodina
Biblija neprestano govori da tražimo Boga, postavljamo pitanja Bogu i govorimo mu svoje zahtjeve. Jesmo li zaista tražili nešto što samo Bog može izvršiti?
Petar jest, i hodao je po vodi. Prema Mateju 14, 28-29: „Petar prihvati i reče: ‘Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!’ A On mu reče: ‘Dođi!’“
Postoje vremena kada ne vidimo Božje čudesno djelovanje u našim životima jer mi to ni ne tražimo (vidi Jak 4,3). Neki od nas traže, ali traže krive stvari, ili traže s krivim motivima. Neki od nas čak mole za nešto što i sami možemo postići, što pokazuje koliko je naša vjera ograničena ili pak koliko smo lijeni. Moramo tražiti s vjerom!
3. Moramo vjerovati Bogu
Petar je doživio predivno iskustvo, uključujući utapanje. „I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: ‘Gospodine, spasi me! Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: ‘Malovjerni, zašto si posumnjao?’“ (Mt 14, 29-31).
Prijatelji, kada nešto zatražimo od Boga i On odgovori, vjerujemo li Mu? Kada mu kažemo da ćemo mu služiti, vjerujemo li i slušamo ono što nam Bog odgovara? Iskreno?
Moramo vjerovati Bogu! Zapamtite, Petar je počeo tonuti jer je posumnjao u Isusa. Ako sumnjamo u Isusa, mi se također možemo utopiti. Dobra stvar je što je Isus uvijek tu kad god smo mi u pitanju – samo Ga ne smijemo zaboraviti pozvati i vjerovati u Njegovu spasonosnu moć.
Autori: JB Cachila; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: Christian Today
