“Hoćeš li vjerovati mojim obećanjima usprkos svega što se događa oko tebe? Hoćeš li mi vjerovati usprkos svojim najdubljim strahovima?”
Pjesme pobjede koje se pjevaju nakon pobjeda nisu prave pjesme vjere. Zašto? Jer našim iskustvom u pobjedi naše sumnje nisu primile smrtni udarac. Vidite, kad iskusimo pobjedonosno izbavljenje, imamo privremenu provalu zahvalnosti.
Prirodno smo zahvalni jer je naš Bog milosrdno radio za nas usprkos našim sumnjama. Međutim, što se događa s našim sumnjama? One uglavnom zagnjure dublje u naše srce.
Dragi sveti, činjenica je da vas je Bog uveo u vašu trenutačnu situaciju. Možete biti okruženi preprekama na svim stranama te se čini kao da vas je neprijatelj zatvorio. Možda kažete: “Gospodine, čitav si me život vjerno vodio. Ali ne razumijem kroz što sad prolazim. Budućnost izgleda vrlo mračna.”
Upravo sada živimo u vrijeme pomutnje i kaosa kakav svijet nije nikada vidio. Kako bi mnoge mučio, sotona koristi strah. Usred svega toga, naš Gospodin pita svoj narod: “Kako ćeš se ti pozabaviti s tim? Hoćeš li vjerovati mojim obećanjima usprkos svega što se događa oko tebe? Hoćeš li mi vjerovati usprkos svojim najdubljim strahovima?”
Da bi to bilo tako, moramo usredotočiti naše misli na Gospodina: “Ti čuvaš u savršenom miru onoga čije su misli na tebi” (Iz 26,3). U to mora biti uključena naša volja. Bez obzira kako nevjerojatno mračna postaje naša situacija, u nama se mora podići nešto od vjere te reći: “Ne, đavle! Ne, svijete! Uzdat ću se u Onoga koji me uvijek vjerno izbavljao.”
To je trenutak kad dolazi savršen mir. Daje ga sam Gospodin koji je zadovoljan našim pouzdanjem u njega. Zatim, dok kaos vlada oko nas, naš život govori snažnu poruku o njegovoj radosti. On nam je dao pjesmu da je pjevamo svijetu: “Gospodin je vjeran. On pomaže svom narodu!”
Autor: David Wilkerson
