Sasvim je normalno i razumljivo da se mi kao kršćani pitamo hoćemo li u nebu prepoznati naše drage.
Premda tekstovi Svetog pisma nigdje posebno ne dotiču ovu temu, ima nekoliko pravaca razmatranja koji nas dovode do pozitivnog zaključka.
Prije svega, učenici su prepoznali Isusa u njegovu uskrslu, proslavljenu tijelu. Njegova fizička pojava bila je nepromijenjena. Nije bilo nikakve sumnje da je to bio “onaj isti Isus”.
Ovo ukazuje na to da ćemo u nebu i mi zadržati karakterističan izgled, iako u proslavljenom obliku. Ništa ne daje naslutiti da ćemo svi izgledati jednako.
Kad u 1. Ivanovoj 3,2 čitamo da ćemo biti slični Gospodinu Isusu, znači da ćemo mu sličiti u moralnom pogledu, tj. zauvijek slobodni od grijeha i njegovih posljedica. Ali sigurno nećemo izgledati kao on tako da bi nas netko mogao zamijeniti s njime. To nikad!
VIDI OVO: Hoćemo li prepoznati jedni druge u nebu?
Drugo, nema razloga vjerovati da ćemo u nebu znati manje nego što znamo ovdje dolje. Ovdje dolje se poznajemo i zašto treba držati čudnim što ćemo se i gore međusobno poznavati? Ako tada budemo spoznali kao što smo sada spoznati, to treba biti presudno.
Pavao je očekivao da će Solunjane poznavati u nebu. Rekao im je da će oni biti njegova nada, radost i kruna hvale (1. Solunjanima 2,19).
U Bibliji ima naznaka da je ljudima dana i da će im biti dana sposobnost da prepoznaju ljude koje nikad ranije nisu vidjeli. Petar, Jakov i Ivan prepoznali su Mojsija i Iliju na brdu preobraženja (Matej 17,4).
Bogati čovjek u hadu prepoznao je Abrahama (Luka 16,24). Isus je rekao Židovima da će vidjeti Abrahama, Izaka, Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem (Luka 13,28).
Rečeno nam je da steknemo prijatelje mudrim upravljanjem novcem tako da nam ovi prijatelji zažele dobrodošlicu u vječnim šatorima (što podrazumijeva da će nas prepoznati kao svoje dobročinitelje) (Luka 16,9).
No, treba dodati i riječ opreza!
Iako je jasno da ćemo u nebu poznavati svoje drage, nećemo ih poznavati kroz onaj isti odnos kakav smo s njima imali na zemlji. Na primjer, odnos muža i žene neće više vrijediti. Čini se da je to jasno značenje Spasiteljevih riječi u Mateju 22,30: “… o uskrsnuću niti se žene niti udaju.”
Autor: William MacDonald
