“Hoće li moj sin otići u raj?” Otac je iziskivao riječi dok je govorio o svom djetetu s dubokim intelektualnim teškoćama. Dječak je jedva mogao komunicirati o svojim osnovnim potrebama i nije imao sposobnost artikulirati razumijevanje evanđelja.
Što biste rekli ovom ocu? Ili roditeljima koji su doživjeli smrt bebe?
Odjeljak 8. Potvrde vjere Desiring Goda ukazuje na to zašto potvrđujem da Božja milost pokriva bebe koje umiru i osobe s dubokim ili teškim intelektualnim teškoćama. Odjeljak 8.4 završava ovom rečenicom:
„Ne vjerujemo da postoji spasenje na bilo koji drugi način osim primanjem evanđelja snagom Duha Svetoga, osim da se dojenčad i osobe s teškim intelektualnim teškoćama s umom fizički nesposobnim razumjeti evanđelje mogu spasiti.“
Imajte na umu da se ova rečenica ne temelji na ideji da su bebe ili osobe s dubokim intelektualnim teškoćama nevine, ili da su na neki način zaslužile oprost same po sebi. Biblija je jasna da je cijelo čovječanstvo zaprljano grijehom (Rimljanima 3, 23) i da će podnijeti posljedice grijeha, osim ako se ne spasi kroz nezasluženu milost Isusa Krista (Rimljanima 6, 23). Dakle, koja je osnova za ovu izjavu? Dopuštamo li osjećaju da nas vodi, umjesto Svetom pismu?
Tko je bez isprike?
Kao i s našim ciljem u cjelokupnom Prihvaćanju vjere, rečenica proizlazi iz Božje Riječi, a posebno iz Pavlovih riječi iz poslanice Rimljanima 1, 19–20:
„Ono što se može znati o Bogu njima je jasno, jer im je Bog to pokazao. Jer njegove nevidljive osobine, naime, njegova vječna moć i božanska priroda, jasno su uočene, još od stvaranja svijeta, u stvarima koje su stvorene. Dakle, oni su bez isprike.“
Što ljude ostavlja bez isprike ispred Boga? Prema Pavlu, sposobnost opažanja Božjih nevidljivih svojstava u stvaranju. Kako John Piper objašnjava:
„Činilo se da čovječanstvo ima opravdanje da u prirodi nije jasno vidjelo kakav je Bog. I zato, jer mislim da male bebe ne mogu obraditi prirodu i donositi zaključke o Božjoj milosti, slavi ili pravdi, čini se da bi spadale u kategoriju da još uvijek imaju ispriku. Bog ih neće osuditi, jer želi otvoreno i javno očitovati da ne osuđuje one koji nisu imali mentalnih sposobnosti kako bi mogli vjerovati u Njega.“
Mogli bismo razmotriti i druge odlomke uz Rimljanima 1. Čini se da Propovjednik i Job, na primjer, sugeriraju da mrtvorođena djeca ulaze u stanje počinka, a ne prokletstva, kada odu s ovoga svijeta (Propovjednik 6, 3–6; Job 3, 11-19). Ali poslanica Rimljanima 1 postavlja dovoljno čvrst temelj, iz Pisma, a ne iz osjećaja, da Božja milost pokriva one koji nikada nisu zatajili istinu Njegove objave (Rimljanima 1, 18), jer je nisu mogli uočiti.
Utjeha za skrbnike
Ako znate nekoga tko je izgubio malo dijete, Nancy Guthrie, koja je izgubila dvoje male djece, nudi mudre, pažljive riječi dok služite ožalošćenim obiteljima. John Piper također nudi korisne načine razmišljanja i razgovora o smrti bebe kroz svoju meditaciju na sprovodu za Owena i njegove primjedbe o smrti njegove unuke. Posebno preporučujem ove resurse pastorima, koji će u nekom trenutku savjetovati roditelje u takvim okolnostima.
No, gdje to ostavlja one od nas koji se brinemo za odrasle osobe s dubokim ili teškim intelektualnim teškoćama? Moj 26-godišnji sin Paul funkcionira na približno razvojnoj razini 15-mjesečnog djeteta. Potrebna mu je pomoć za sve osnovne životne potrebe; potpuno je ranjiv i ovisan o drugima. On je skup na svaki način koji se može izmjeriti: financijski, odnosno, emocionalno, duhovno, tjelesno.
Je li moja jedina nada i utjeha da će ga jednog dana prekriti Božja milost kad uđe u svoj počinak? Ustrajem li u ovome samo dok on ili ja ne umremo i ne uđemo u ovaj počinak?
Ograničeni, ali slobodni
Prvo, da je to istina, bilo bi dovoljno. Bog ga je stvorio u utrobi njegove majke kao i svakog drugog čovjeka (Psalam 139,13), a Bogu nije neugodno što ga je namjerno stvorio s invaliditetom (Izlazak 4,11). Božje obećanje da će zadovoljiti svaku njegovu i moju potrebu usidreno je u Isusu (Filipljanima 4, 19).
Ali ima još toga. Iako se njegova ovisnost računa protiv njega u većini kultura svijeta, on pristupa životu onako kako nam Bog svima daje da živimo:
- Ne brine se što će jesti ili obući (Matej 6, 25–32).
- Ne brine se za sutra i ne živi sa žaljenjem zbog svoje prošlosti (Matej 6, 34).
- Brzo i potpuno oprašta; nikada nije imao gorčinu u srcu (Matej 6, 14–15).
- On ne pokazuje pristranost u pogledu etničke pripadnosti, obrazovanja ili bogatstva (Jakovljeva 2, 1–7).
- Nije mu ni u kom smislu neugodno zbog njegove ovisnosti (2. Korinćanima 12, 9–10).
Iskreno, živi slobodnije u svojim ograničenjima od bilo koje “normalne” odrasle osobe koju poznajem. Da je Bog svoj život namijenio samo kao primjer crkvi, to bi bilo dovoljno. Ali ima još toga.
Slab, ali neophodan
Pavao jasno poučava o Božjoj moći kroz slabost, što je možda najbolje sažeto u 1. Korinćanima 12, 22: “Dijelovi tijela koji se čine slabijima su neophodni.” Kako napominje Piper:
„Pavao kaže da su “čine” slabijima. Ostavlja otvoreno jesu li ili nisu zaista slabiji. Možda nisu. Ali čini se da su na jednu ili drugu stranu. I kaže da ako vam se čine slabijima, ipak su nužni. Nije izborno, ali potrebno. Ne samo korisna, nego neophodna. Ne možda potreban dio tijela, ali nužno potreban dio tijela.“
Moj sin je slabiji u svakom pogledu, to je vidljivo. Ali što je s djelovanjem Duha Svetoga u njegovu životu? Duh Sveti nije ograničen ničim, čak ni vašim vlastitim grijehom i neposluhom. Bilo je vrijeme kada ste “vi ste bili mrtvi u prijestupima i grijesima u kojima ste nekoć hodali” (Efežanima 2, 1) i nikada niste mogli ugoditi Bogu (Rimljanima 8, 8). Slava Bogu, “milošću ste spašeni” (Efežanima 2,5), ako prihvaćate Krista kao Spasitelja, Kralja i Gospodina! To je ista milost koja pokriva bebe i one koji žive s teškim intelektualnim teškoćama.
Krhak, ali bez straha
Bog nam, preko Davida, govori o jednom od načina na koji Duh Sveti koristi dojenčad, ili bilo koga tko živi s intelektualnim sposobnostima djeteta, za svoju slavu:
„Iz usta beba i dojenčadi, stvorio si snagu zbog svojih neprijatelja, da smiriš neprijatelja i osvetnika.“ (Psalam 8, 2)
Bebe i dojenčad, a često i moj sin, prave buku koja nema smisla. Ipak, Bog kroz njih uspostavlja snagu koja tjera Sotonu u bijeg. Pročitao sam knjige i doktorske disertacije o Božjoj riječi koje to nisu mogle učiniti, i nekoliko koje su čak služile Sotoninom djelu u svijetu. Stojeći pred Isusom, što biste radije bili: brbljavac kojeg je Duh Sveti koristio da zaštiti obitelj ili crkvu od Sotone, ili genijalci ovoga doba koji “tvrdeći se da su mudri su postali ludi” (Rimljanima 1,22)?
Moj sin možda ima samo ograničen, funkcionalan jezik, ali se ne boji koristiti ga za Božju slavu. Upoznao sam druge odrasle osobe s teškim intelektualnim teškoćama koje se ponašaju na isti način. Kad je moj Paul prije nekoliko godina izlazio iz škole iz autobusa, njegov pomoćnik u autobusu mi je rekao: “Danas je došlo do preporoda na satu glazbene terapije!” Paul je spontano počeo pjevati “Amazing Grace” u svom posve sekularnom javnom školskom okruženju i nitko ga nije zaustavio niti disciplinirao. Možda će nam Isus jednog dana ispričati o ljudskoj duši koju je spasio tog dana kroz Pavlovu pjesmu. Dakle, nemojte žaliti njega, ili mene kao njegovog oca, nego se molite da vam Bog dopusti da budete što slobodniji.
Najveća stvar na svijetu
Najveća stvar na svijetu je biti spašen. Na temelju Božje riječi možemo biti sigurni da Božja milost pokriva bebe koje umiru i teške intelektualne teškoće koji žive desetljećima. Ipak, kako D.A. Carson je jednom primijetio, nemojte biti “pastoralno neosjetljivi i teološki glupi” prema obiteljima koje pate zbog smrti djeteta ili žive u kulturi koja je neprijateljska prema onima s intelektualnim teškoćama (Dokle, Gospodine? 101). Umjesto toga, prihvatite svoju ovisnost o Bogu, naučite i povjerujte Božju riječ za nas, molite za mudrost, a zatim zagrlite s ljubavlju i brigom obitelji u ovim okolnostima, na Božju slavu, zdravlje svoje crkve i vlastitu radost.
Autor: John Knight; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
