Možda ste opet počinili grijeh s kojim se dugo borite i pitate se: “Hoće li mi Bog oprostiti?” Dali ste mu obećanje, ali ste ga pogazili.
Nitko tko traži od Boga oprost ne može biti siguran da više neće počiniti isti grijeh. U stvari, naša je narav toliko zagađena grijehom da to često činimo.
Nažalost, možemo biti iskreni u svom pokajanju i opet pasti u grijeh. Budući da na vjernike i dalje utječe “tijelo” – pali aspekt njihove osobnosti – u ovom svijetu nisu sposobni za savršenu iskrenost. Ponekad su osjetljiviji na iskušenja nego inače. S vremenom snažna svijest o zlu i ružnoća grijeha zbog kojih smo se pokajali često blijedi.
Hoće li mi Bog oprostiti, jer sam opet zgriješio?
Bog cijeni iskreno priznanje. Svjesni smo kada zgriješimo da je to nešto loše, da ne želimo s time nastaviti i da smo se spremni potruditi – pod vodstvom Duha Svetoga – oduprijeti se tome. Bog ne očekuje savršenstvo, jer nitko od nas nije sposoban to postići, ali očekuje iskrenost.
Grijeh jako izaziva ovisnost, a kada nismo na oprezu, lako možemo podleći lažnom osjećaju olakšanja koji imamo kada se prepustimo svojoj prinudi. Moramo biti svjesni naravi ovisnosti o grijehu. Poput nekoga tko pokušava prestati pušiti ili piti, najgore što možemo učiniti je odustati od želje za promjenom ili vjerovati da se nikada ne možemo promijeniti.
Ako se borite s tim jednim grijehom, za koji se čini da nikada neće nestati, onim koji ima savršen dosje kada se suoči s vama u ringu, tada su vam potrebne vijesti o neiscrpnoj Božjoj milosti i ljubavi. Zašto? Kada smo nisko, vjerojatnije ćemo vjerovati u đavolsku laž da ne zaslužujemo Božju ljubav. Možemo misliti da se Njegovo oproštenje može iscrpiti. Opet griješimo – po tko zna koji put – i onda pomislimo: “Hoće li mi Bog ovaj put stvarno oprostiti?” Za one koji vjeruju u Isusa Krista, odgovor je: Da!
Apostol Pavao piše o borbi između uma koji želi služiti Bogu i grešne naravi koja samo nastavlja griješiti. I piše da ga je Isus Krist izbavio iz smrtnog tijela.
“Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i činiti dobro. Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni (…) Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.” (Rimljanima 7, 18-25)
Dakle, Isusova je krv dovoljno moćna da opere SVE vaše grijehe, čak i ponovljene grijehe.
Morate se ozbiljno pozabaviti s vašim grijehom
Ideja da se Bogu ne možemo rugati (Galaćanima 6, 7) u osnovi znači da Bog vidi nekoga tko se ne kaje iskreno. Ponekad ponovljeni grijeh može biti pokazatelj da se osoba zapravo nije pokajala i samo govori da se kaje. Bog se time ne zavarava.
Ponovljeni grijeh znak je da imate određenu slabost prema toj vrsti iskušenja. Za neke to može biti ljutnja, za druge ljubomora, za treće požuda. Da i dalje griješite na isti način, trebalo bi vam ukazati na to da na tom području morate posebno raditi da ne biste griješili.
Molite se da vam Bog pomogne prevladati grijeh, a zatim poduzmite praktične korake da ga izbjegnete. Pokušajte utvrditi koje vas situacije, odluke, aktivnosti ili ljudi vode u taj grijeh, a zatim poduzmite korake da ih izbjegnete.
Kako doživljavamo sve veću slobodu od grijeha, iskusit ćemo sve veću svijest o zlu i dublje razumjeti kako grijeh nosi svoju kaznu. Svaki puta kad se istinski vjernici vrate u grijeh, iskusit će više uvjerenja i bolniju svijest o destruktivnosti grijeha. Svaki put kada se pokaju i priznaju svoje grijehe, bit će čišći, jači i manje je vjerojatno da će ponoviti grijeh.
