Biblijska činjenica je da će Bog suditi ljudima jer On sadrži ljude odgovornim za poštivanje Njegove Riječi. Trebaju li se kršćani bojati Njegovog suda?
Bog je naš Sudac
Gospodin Bog je Kralj nad svom zemljom. On definira dobro i zlo i postavlja pravila kao “naš Zakonodavac”. On također drži ljude odgovornima za poštivanje tih zakona i pravila te se stoga naziva “našim Sucem”.
„Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda, Jahve je kralj naš – on će nas spasiti.“ (Izaija 33, 22)
Mnoge zemlje imaju političke sustave, u kojem parlamentarno tijelo donosi zakone i delegira dužnosnike s ovlastima za provođenje tih zakona, uz sudove i nametanje kazni onim građanima koji se tih zakona ne pridržavaju. Ovaj sustav služi za održavanje ravnoteže moći, budući da je povijest pokazala da postoji visok rizik od zlouporabe moći, ako jedna osoba ima svu vlast. Ali s Bogom je drugačije. On je krajnji Vladar, koji ima svu vlast na zemlji i na nebu. On je apsolutno pravedan i nikada neće zloupotrijebiti svoju moć. Bog definira zakone i sudi ljudima prema tim zakonima; On je i Zakonodavac i Sudac.
VIDI OVO: Je li Bog sudac?
Bog će pravedno suditi svijetu
Otkako je grijeh ušao u naš svijet, u svijetu postoji jako puno nepravde. Ljudi žive u pobuni protiv Boga, iskorištavaju druge, čine zločine i čine svijet okrutnim i opasnim mjestom. Ali Bog neće dopustiti da se ovo nastavi zauvijek. Ponekad, On intervenira ovdje i sada. Biblija opisuje mnoge takve primjere. Kada su Izraelce potlačili i zarobili Egipćani, zavapili su Bogu za pomoć i On ih je spasio. Kada su ih napale druge zemlje, Bog im je dao pobjedu. No vrlo često, Gospodin Bog ne intervenira. S tom činjenicom muku muče mnogi vjernici, kako danas, tako i u davna vremena. Nekoliko psalama izražava ovaj problem: toliko je nepravde i nasilja na zemlji, zašto im Bog ne stane na kraj? Ali opći ton je nada i vjerno iščekivanje: Gospodin će doći suditi zemlju po pravdi. (Psalam 96,13) Ne znamo kada će On intervenirati, ali znamo da Bog ima sve pod kontrolom.
Bog će suditi svakom pojedinom čovjeku
Nakon što naša tijela umru, naši životi ne završavaju. Postoji život nakon smrti, a Božja će pravedna presuda odlučiti je li to radostan život u Njegovoj prisutnosti ili užasan život izvan Njegove prisutnosti (Hebrejima 9, 27; Ivan 5, 28-29). Apostol Ivan opisuje viziju koju mu je Gospodin pokazao o konačnom Božjem sudu nad čovječanstvom:
„I vidjeh veliko bijelo prijestolje i Onoga što sjede na nj: pred licem njegovim pobježe zemlja i nebo; ni mjesta im se više ne nađe. I vidjeh mrtve, velike i male: stoje pred prijestoljem, a knjige se otvoriše. I otvori se jedna druga knjiga, knjiga života. I mrtvi bijahu suđeni po onome što stoji napisano u knjigama, po djelima svojim. More predade svoje mrtvace, a Smrt i Podzemlje svoje: i svaki bi suđen po djelima svojim. A Smrt i Podzemlje bili su bačeni u jezero ognjeno. Jezero ognjeno – to je druga smrt: tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen u jezero ognjeno.“ (Otkrivenje 20, 11-15)
Bog će svako djelo dovesti na sud, bilo ono dobro ili zlo. On točno zna što je svaka osoba učinila. Bog poznaje naša srca i zbog toga Bog može pravedno suditi. Rezultat ove presude je strašan. Jer Božja presuda je da “nitko nije pravedan, niti jedan”. (Rimljanima 3,10) Svi su ljudi sagriješili. Svi mi bili smo neposlušni Božjim zakonima. Nitko ne može zadovoljiti Božje standarde pravednosti. Svatko od nas je zaslužio vječnu smrt. Jedini način bijega jest ako smo “zapisani u Knjizi života”. Što to znači?
Vjernici neće biti osuđeni
Ako vjerujete u Krista, to znači da vjerujete da je On je platio za sve vaše grijehe: prošle, sadašnje i buduće. Osuđen je na smrt u vaše ime. Stoga Krist kaže: „Tko god sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima život vječni. On ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život”. (Ivan 5,24) Ta je presuda već izvršena. “Stoga sada nema nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu”, kaže apostol Pavao (Rimljanima 8,1). Nitko vas ne može optužiti pred Bogom za bilo što što ste učinili loše, jer vas je sam Bog opravdao. Ne trebate se više bojati Božjeg suda koji dolazi. Vaš su imena zapisana u Knjizi života. Ovo spasenje je besplatan dar. To nije nagrada niti plaća za naše vlastite napore ili pravednost, budući da nitko ne može sam ispuniti Božja mjerila.
VIDI OVO: Sudnji dan za vjernike i nevjernike – po čemu će se razlikovati?
Vjernici će biti nagrađeni za svoja dobra djela
Iako vjernici neće biti osuđeni, oni će se “pojaviti pred Kristovim sudom, tako da svatko dobije naknadu za svoja djela u tijelu, prema onome što je učinio, bilo dobro ili zlo”. (2. Korinćanima 5, 10) Ako nismo učinili nikakvo dobro djelo, ipak ćemo biti spašeni, “ali kao kroz oganj”. (1. Korinćanima 3,10-15) Ako naša djela izdrže ispit, dobit ćemo vječnu nagradu.
Bog pravedno sudi naša djela. Svatko od nas ima svoj set sposobnosti. Svatko od nas ima talente, koje nam je dao Bog i za koje želi da ih koristimo. Drugi imaju mnoga materijalna sredstva, koja mogu upotrijebiti za pomoć potrebitima. Treći može biti kronično bolestan i stoga nesposoban činiti mnoga “dobra djela”. Bog to zna. Uostalom, On sam daje svakoj osobi odgovornosti “prema njezinoj sposobnosti”. Gospodin nam stoga ne sudi samo po konačnom rezultatu našega života, nego i po našem stavu i trudu. To je jasno kazano u prispodobi, kojom Krist podučava o ovoj temi. O njoj možete pročitati u Matejevom evanđelju 25, 14-30.
Bog disciplinira svoju djecu
Hebrejima 12,7 skreće našu pozornost na činjenicu da se vjernici suočavaju s kušnjama tijekom svojih zemaljskih života, jer nas tako Gospodin disciplinira. On je poput Oca punog ljubavi, koji želi najbolje svojoj djeci i stoga ih disciplinira, za njihovo dobro. Za sada je ovo discipliniranje neugodno. Ali kasnije donosi “miroljubivi plod pravednosti”, kaže nam Biblija. Dakle, Bog nas ne disciplinira iz okrutnosti, nego iz ljubavi. On nas želi korigirati i učiniti svetijima. Zato Bog ne zatvara oči pred našim grijesima, nego nas disciplinira kad god je to potrebno.
U 2. Samuelovoj 12 čitamo priču u kojoj je David pao u grijeh i suočio se s Božjim sudom zbog njegovih grijeha; ne vječnom osudom, nego privremenom kaznom. Nakon što je bio odgovoran za ubojstvo i nakon što je počinio preljub, prorok Natan ga je suočio s njegovim ponašanjem. David se pokajao i bilo mu je oprošteno, ali se do kraja života suočavao s posljedicama svoje pogreške “jer si ovim djelom sasvim prezreo Gospodina”, rekao mu je Natan (2. Samuelova 12,13-14). Dakle, Bog još uvijek može izvršiti pravdu privremenim kaznama.
Zaključak
Božji je sud pravedan i Bog ima posljednju riječ. Ako vjerujemo u Krista kao našeg Spasitelja, ne trebamo se više bojati Božjeg suda. Možemo se čak veseliti trenutku kada ćemo dobiti vječne nagrade. Međutim, ako odbacimo Boga, morat ćemo sami snositi kaznu za svoj grijeh i provesti vječnost na užasnom mjestu zvanom pakao. Obavezno prihvatite Kristovu ponudu oprosta!
Autorica: Gretje Commelin; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
