Svi ih mi imamo – grozne navike od kojih se trebamo odviknuti.
Većinu ih vremena vidimo – čak ih i jasno pokazujemo – na drugim ljudima. Istinu na sunce – i mi se s njima borimo jednako kao i žena koja pored nas sjedi u crkvi.
Nedavno sam na Facebooku objavila pitanje: „Što mislite od kojih se 10 groznik navika kršćanske žene trebaju odviknuti?“ Bio je to zanimljiv tjedan, pomalo obrane, pomalo upiranja prstom, i jako puno osobnih stavova. I dok sam prikupljala 40 raznih mišljenja o tome koje su loše navike od kojih se kršćanske žene trebaju odviknuti, smanjila sam listu na 10 najpopularnijih odgovora. I ne mogu se više slagati sa svima njima.
Nevjernici možda prepoznaju te navike u nama više nego mi sami. Tako da, umjesto da se sakrivano iznad naljepnice na automobilu koja glasi „ne s ovoga svijeta“ ili „ne savršena, ali opravdana“, trebamo postati realni u vezi vlastitih loših navika kojih se kao kršćanske žene trebamo riješiti.
1. Osuđivanje drugih čija su uvjerenja drugačija od naših
Priznajte. Jako je jednostavno gledati svisoka na kršćansku ženu koja svoju djecu šalje u javnu školu dok vi pokušavate svoju školovati kod kuće. Ili, misliti da majka koja svoje dijete školuje kod kuće zakida svoju djecu za duhovnu slabost jer ih ne izlaže – kao vi – iskustvima koja testiraju vjeru u javnoj školi. A što je s onim parom iz crkve koji je zapravo platio da vidi taj film koji nije za osobe ispod 18 godina? A nemojte da počnem o onom novom pastoru za mladež i njegovim tetovažama!
Osuđivanje drugih kršćana zbog njihovih različitih uvjerenja je legalizam, ne ljubav prema drugima, za koju je Isus rekao da je druga najvažnija zapovijed (Matej, 22,37-39).
2. Ogovaranje „dijeljenjem“ zahtjeva za molitvu
Svaka kršćanka zna da je ogovaranje grijeh. No, ipak često vjerujemo da „dijelimo“ zahtjev za molitvu za nekog drugog (i dajemo informacije koje nam ta osoba nije dopustila da dijelimo s drugima) te da smo time opravdani.
Nešto za razmišljanje: ako ne biste preuzeli na sebe to „dijeljenje“ muka druge osobe s ostalima, a da ta osoba ne stoji pokraj vas, nemojte to dijeliti uopće. Jedna mi je žena nedavno rekla: „Nikada ne zahtijevaj molitvu otvoreno. Imam jako malo žena u svom životu koje ću to zamoliti, a da ne znaju puno detalja. Ne želim da moj život bude meta osuđujućeg ogovaranja.“ Joj. Cure, budimo više usmjerenje na „zaštitu“ nego na „dijeljenje“.
3. Davanje savjeta koji od nas nije zatražen
Jeste li ikada bili na strani primatelja „kršćanskog savjeta“ od žene koja vas je saslušala, ali je onda počela dijeliti savjete bez da vas je pitala za dopuštenje prije toga? Mislim da smo svi mi to učinili jednom u životu bez da smo toga bili svjesni. Dok nam Pismo zapovijeda da ohrabrujemo i potičemo, ključ je u poslanici Efežanima (4,29) – napravi to na način koji će usrećiti druge „prema potrebi trenutka…“. Problem je, većina žena ne treba naš savjet u tom trenutku. One trebaju nekoga tko će ih saslušati i ohrabriti.
Najbolji način izbjegavanja ove loše navike je pitati „hoće li ti smetati ako s tobom podijelim neka usmjerenja iz Pisma?“ i držati se Pisma u davanju tog savjeta. Nema ničeg goreg od davanja „kršćanskog savjeta“ koji je niti kršćanski, niti mudar.
4. Izmišljanje ili mijenjanje Pisma
Ne vjerujem da ijedan kršćanin ovo namjerno radi. No, upotrebljavati Božju riječ na krivi način vjernicima – ili još gore nevjernicima – je još jedna loša navika od koje se treba odviknuti. Govoriti svom nekršćanskom prijatelju koji je upravo izgubio posao da „Bog sve izvodi na dobro“ je vrlo neodgovorno, ako ne i obmanjujuće ako ta osoba nije ona koja voli Boga i koja je pozvana prema Njegovoj volji (što je zapravo makar pola poslanice Rimljanima 8,28 koju smo namjeravali makar polovično citirati). Ujedno, reći susjedima koji gube svoju kuću zbog loših financijskih ulaganja da Bog zna koji je Njegov plan za njih –tj. „naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu“ je obmanjujuće ako se pogleda kontekst tog citata u Jeremiji 29,11 i kontekst situacije vaših susjeda.
Budite oprezni da u svojoj želji za ohrabrenjem ne promijenite Pismo kako biste ih primijenili na bilo koga tko želi „primiti Riječ od Boga“. Važno je poznavati Pismo i dijeliti ga odgovorno.
5. Trčati u rješavanje situacije
Shvaćam da žene koje slijede Krista žele pomoći u svim mogućim situacijama. No, može biti loša navika ako ne tražimo pomoć u tome od Duha Svetoga. U mojoj posljednjoj objavljenoj knjizi „Bez drame“ (eng. Drama Free), objašnjavam da ako se već osjećamo skrhano, kao da nemamo dovoljno vremena, a obaveza je previše, posljednja stvar koju trebamo napraviti je trčati u rješavanje situacije prije nego zatražimo Božji savjet o tome trebamo li intervenirati ili ne. Umjesto da odmah utrčimo u situaciju, možemo pokušati ovaj pristup od 3 koraka: 1) Stani; 2) Potraži Božje vodstvo; 3) Nemoj se uplitati ako vam Bog ne da jasan znak da možete.
Još jedan razlog zašto biste trebali tražiti Božje vodstvo je činjenica da Bog možda želi da netko bude očajan za Njim kako bi ovisio o Njemu, a ne o vama ili nekom drugom. Jedan moj prijatelj je naučio pitati Boga „je li ovo zauzimanje ili uplitanje?“ Kada pokušavate utrčati i biti nečiji emotivni spasitelj ili posljednja pomoć bez prvotnog konzultiranja s Bogom, možete tu osobu spriječiti da zazove Boga, da razvije život u molitvi, i da nauči ovisiti o Njemu kako bi izašla iz te situacije.
6. Biti strastveniji i otvoreniji u javnosti o nevažnim temama nego o svojoj vjeri
Prije razvoja društvenih mreža, bili smo dosta ustrašeni dijeliti našu vjeru ili se popeti na pozornicu i održati govor. Sada kada se možemo sakriti iza ekrana naših uređaja, ne možemo obuzdati naš jezik (ili odlijepiti prste s tipkovnice) kada je riječ o bilo čemu o čemu imamo mišljenje, od potpore našim omiljenim zvijezdama, do izbjegavanja glutena kao da je kuga. No, jesmo li jednako glasni i strastveni, kada ti ekrani nestanu, o našem odnosu s Kristom?
Umjesto da budete glasni i ponosni stvarima koje zapravo nisu važne za vječnost, budite nježni i brižni i puni ljubavi kada je riječ o onome što je zaista važno, kao što je dijeljenje ljubavi prema Isusu s vašim prijateljima.
7. Bojkotiranje lošeg umjesto podupiranja dobrog
Zašto se uvijek događa da su kršćanke iza protesta, peticija i bojkotiranja kompanija koje ne podržavaju kršćanske vrijednosti ako te kompanije nikada nisu ni tvrdile da su kršćanski orijentirane?
Prije nego se počnete žaliti Starbucks-u jer nije napisao „Božić“ na svojim šalicama kave ili Target trgovinama jer dopuštaju ljudima koji se nisu izjasnili za spoj da biraju u koju će kupaonicu ići ili Disney-u za „očiti gay trenutak“ u njegovoj nedavnoj adaptaciji filma, pokušajte tim sekularnim tvrtkama ukazati na ono što čine dobro, umjesto da govorite o tome što čine loše.
Ljubav i milost uvijek će postići više nego prigovaranje, ogovaranje i bojkotiranje. Ne govorim da se ne trebate boriti za svoje vrijednosti, nego govorim da ne očekujete od onih koji nisu kršćani da dijele iste vrijednosti kao i vi. Osim Krista, svijet će se nastaviti ponašati kao svijet.
8. Ne voditi brigu o našem tijelu
Pismo kaže da je naše tijelo hram u kojem Bog boravi (1. Korinćanima, 6,9-20). No čula sam da se mnogo žena šali o „dobivanju novog tijela jednog dana u raju“ kao opravdanje za neodržavanje tijela koje sada imaju.
Moj muž, dugogodišnji pastor, govori o našem zanemarivanju tijela kao o „odsutnoj teologiji ljudskog tijela“. Mi vjerujemo da trebamo biti disciplinirani u dnevnoj molitvi, proučavanju Biblije i predanju vodstvu Duha Svetoga. No, ne bi li ta disciplina trebala vrijediti i za naše dnevne navike kao što je zdrava prehrana, piće, vježbanje i pažnja da ne pretjeramo s poslom, da nismo pod velikim stresom i da se nismo pothranili?
Naprotiv, kršćanka često gleda na druge žene koje su mišićave, u odličnoj formi, koje vježbaju 3-5 puta tjedno kao na „ovisnike o teretani“ ili osobe koje su „opsjednute svojim tijelom“. Pismo govori da je sve u čemu se pretjera grijeh, a to uključuje izležavanje na kauču i pretjerano konzumiranje hrane.
9. Ponižavanje samih sebe
Ma dajte. Vi ste snažne i savršene (Psalam 139,14) tako da vaš način pričanja o sebi mora održavati da ste stvorene na Božju sliku, spašene žrtvom Njegova Sina i da ste blagoslovljene Duhom Svetim.
Kako nas boli i vrijeđa kada naša djeca neprestano loše govore o sebi. Bog se jednako tako osjeća kada mi loše o sebi govorimo. Poslovica da „Bog ne pravi smeće“ je istinita u ovom slučaju. Govorite o sebi u svijetlu svog identiteta u Kristu. To je puno privlačnije.
10. Odbijanje stvarnosti
Jeste li ikada rekli „pa nisam imala pojma da imaju problema“ nakon što ste saznali da se pobožni kršćanski par rastavlja? To je jer uvijek nastojimo pretvarati se da je sve u redu čak i kada nije. Isusovo Tijelo je stvoreno da bude obitelj. Kada jedan član pati, cjelina osjeća (1. Korinćanima 12,26). Članovi obitelji su tu jedni za druge, kroz probleme, bol i sramotne pogreške.
Odbacite tu „duhovnu sliku“ koja vam nalaže da imate savršen brak i obitelj te počnite živjeti u stvarnosti i razgovarati jedni s drugima o vašim problemima i o tome kada vam je potrebna potpora i molitva drugih. Kada se prestanemo pretvarati i naučimo nositi tuđe terete u zajednici koja se zajedno moli i zajedno ostaje, tada ćemo uistinu stajati odvojeni od svijeta, te nećemo samo biti ogledalo statistika razvoda i depresije.
Autorica: Cindi McMenamin; Prijevod: Ida U.; Izvor: Crosswalk.com
