Kršćanstvo bi trebalo predstavljati Isusa koji je naučavao ljubav, oproštenje, požrtvovnost, jedinstvo i poniznost.
Premda je to možda i istina u većini slučajeva, ali kršćanstvo se pokazalo sposobnim previdjeti mnoge vrline koje ispovijeda i dozvoliti denominacijske podjele koje su ga oslabile.
Nažalost, radi «pročišćavanja» doktrine oko sekundarnih pitanja vjere, želje za udobnošću i porasta ravnodušnosti crkva u Americi je u mnogo stvari oslabljena. Previše vremena se provodi u sitničarenju oko sekundarnih doktrina. Kršćani se vrlo često skrivaju u crkvama koje su organizirane tako da njezinim članovima bude ugodno i da su na sigurnom dok svijet ide u pakao, a mi se «igramo religije» i odbijamo se žrtvovati kako bi nam bilo udobno i ugodno.
Ne želim reći kako doktrinarna čistoća nije važna. Naravno da jest. Bez pravog razumijevanja tko Bog uistinu jest i što je učinio za nas i što mi moramo činiti, propali bismo. Naše spasenje ovisi o tome tko Isus jest i što je učinio i zato je važno znati istinu. Stoga, kao kršćani moramo se odvojiti od lažnih nauka koji negiraju i umanjuju istinu Kristove spasonosne žrtve. Moramo se odvojiti od lažnih učitelja i doktrina, a ne jedni od drugih. U sekundarnim pitanjima moramo ostati što je više moguće ujedinjeni kako bismo se mogli boriti protiv neprijatelja Evanđelja, a ne protiv drugih kršćana.
Jasno mi je da su denominacije donekle potrebne i da ih nikada neće nestati. Međutim, želja za udobnošću i «doktrinarnom čistoćom» je oduzela crkvi jako puno njezine sile. Rani kršćani su se morali oslanjati na Boga u svemu dok današnje udobnosti i crkve koje posjećujemo u prolazu koje nas «poslužuju» na brzinu su nas učinile samozadovoljnima i tromima odazvati se Božjem pozivu da činimo sve narode učenicima Njegovim. Ovdje u Americi nam je vrlo udobno i sve najbolje od svega nam je na dohvat ruke, što god poželimo trebamo samo staviti na kreditnu karticu i tako izbjegavamo ovisiti o Bogu za naše potrebe, a time vjera u Boga postaje manje važna potreba. Rastreseni smo i crkva jasno pokazuje znakove duhovne ravnodušnosti. Imamo svoje video-uređaje, klimatizacijske uređaje, daljinske upravljače i brzinsku prehranu (fast food). Naše crkve imaju izvrsnu klimatizaciju, odlična ozvučenja, obrazovane propovjednike, planove i novac. Zapravo, imamo toliko crkvi da svatko sebi može naći crkvu koja odgovara svakom njegovom hiru i želji. Vrlo često poruke u tim crkvama su ugodne i ne uznemiravanju naša srca propovijedima o izgubljenim grješnicima ili o našem Gospodinu.
Lijek doktrinarne čistoće može postati pošast kada nepotrebno razdvaja ono što je Kristova krv posvetila. Moramo biti oprezni kako ne bismo žrtvovali ljude na oltaru doktrinarne čistoće kada se radi o kakvoj vrlo sekundarnoj doktrini kao što je stil glazbe ili dozvoliti ili ne šminku u crkvi itd. Ne smijemo pristojno i s ljubavi izbacivati vjernike iz naših crkvi i blagoslivljati ih na odlasku samo zato jer krštavaju uranjanjem ili ne, jer govore u jezicima ili ne govore, ili vjeruju u uzdignuće Crkve prije velikih muka ili ne. Mnogi kršćani su povrijeđeni i zbunjeni i lutaju duhovnim bespućima tražeći sigurnu luku i potom padnu u ruke lažnih učitelja ili pokleknu pred zavodljivim zovom svijeta. Potrebna nam je doktrinarna čistoća i možda ćemo jednoga dana morati i svoje živote dati za nju, ali doktrinaran čistoća za koju vrijedi umrijeti jesu primarne stvari vjere, a ne sekundarne. Konfesije i vjeroispovijedanja nisu naš kruh i vino. Ne bismo smjeli žrtvovati blagoslov jedinstva radi sitnica. Neki će možda reći: «Ove doktrine su važne i naša crkva posjeduje istinu». Možda. Isus je rekao kako će svijet znati da smo Njegovi učenici po ljubavi koji imamo jedni prema drugima, a ne po čistoći našeg nauka.
Koju poruku šaljemo svijetu sa svime ovime? Vidi li svijet crkvu koja se žrtvuje, koja je puna ljubavi, koja je puna ljudi koji druge smatraju važnijim od samih sebe? Ne. Svijet vidi dotjerane televizijske propovjednike savršenih frizura i osmjeha dok tisućama lakovjernih gledatelja bacaju pijesak u oči i traže od njih novac. Svijet vidi moralno licemjerje crkve dok jedno govori, a čini upravo suprotno. Svijet vidi crkvu podijeljenu na denominacije koje nisu u stanju počistit vlastitu kuću.
Štoviše, crkva samo što nije potpuno prestala javno govoriti protiv grijeha. Crkva je počela vjerovati u laž kako je slaba i nemoćna zaustaviti propadanje društva. Šeprtljava je kada se suoči s nemoralom i spotiče se umjesto da stoji čvrsto protiv grijeha!
Koje su posljedice svega ovoga?
Posljedice vidimo u porastu kultova kao što su Mormoni i Jehovini svjedoci koji imaju milijune sljedbenika, te vjerno idu od vrata do vrata i sustavno šire svoje lažne doktrine. Gdje su kršćani koji im se suprotstavljaju? Gdje je crkva, podupire li pokušaje suzbijanja širenja ovih laži? Je li ujedinjena s zajedničkim ciljem? Ne! Taj posao ostavlja malenima i umornima koji su opterećeni i koji sav svoj trud usmjeravaju ka uglavnom uzaludnoj bici za istinu. Crkva ih samo potapša po leđima i kaže, «Bog te blagoslovio. Idi u miru», ali ostavlja umorne ratnike da se snalaze sami.
Posljedice vidimo i u obrazovanju u porastu humanističke filozofije. Po pitanjima morala, politike i društva škole danas poučavaju isključivo svjetovne programe. Homoseksualnost, relativizam, pročišćavanje vrijednosti i «etičko čišćenje» ispiru mozgove mladih ljudi i čiste ih od kršćanskih vrijednosti. Djeca sijede i slušaju dok mi odlazimo u crkvu i razgovaramo u pjesmaricama, orguljama i bojama tepiha. Neka nam se Bog smiluje.
Društvo se ne mora brinuti o mišljenju naših ljudi jer savjest društva nije osjetljiva kada prepirke i promašaji kršćanstva govore glasnije od naših riječi. Evanđelje ima jako malo utjecaja na društvo. Svjetovnjaci se ne moraju bojati crkve koja dokona sjedi i ugađa svojim članovima i ne ohrabruje ih na rizike Evanđelja radi. Svijet je slobodan izrugivati se istini, malo po malo oduzimati nam slobodu i zadobivati sve više obraćenika za sebe. Svijet je siguran od kršćanstva. No je li kršćanstvo sigurno od svijeta?
Što bismo trebali činiti?
Prvo, trebamo ispovjediti svoje grijehe Bogu i pokajati se. Moramo prepoznati vlastite grijehe ravnodušnosti, ponosa, ogovaranja i idola «doktrinarne čistoće» koji nas dijele. Moramo ih se odreći i pasti na koljena i moliti, priznati, oprostiti i tako dalje. Moramo prepoznati potrebu za jedinstvom jer jedino tako ćemo biti jaki. No to moramo učiniti bez kompromitiranja Evanđelja istine (1 Korinćanima 15,1-4; Rimljanima 5,1).
Drugo, moramo shvatiti kako je Isusovo veliko poslanje nešto puno više negoli samo preporuka. Ono nije izbor. To je zapovijed. Isus je rekao: «Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode…» (Matej 28,19). Jesmo li mi ribari ljudi ili čuvari akvarija? Jesmo li poslušni ili nam je udobno?
Treće, moramo, što je više moguće, raditi zajedno na naviještanju Evanđelja istine izgubljenima. To će od nas zahtijevati žrtvu, molitvu, poniznost i rizik. Nećemo moći popraviti rascjepkanost Tijela Kristova, ali možemo prijeći granice denominacija i usredotočiti se na ono što nas ujedinjuje u vjeri, a to je: Isus koji je Bog u tijelu (Trojstvo), spasenje po milosti kroz vjeru, pomirenje i oproštenje grijeha u Isusovoj prolivenoj krvi. Moramo se usredotočiti na bitne stvari i dozvoliti Božjem Evanđelju da mijenja srca ljudi.
Četvrto, moramo se koristiti svim darovima koje nam je Bog dao u širenju Njegova kraljevstva. Bilo da se radi u molitvi za izgubljene i za one koji rade za Krista ili pomaganju financijama, poučavanjem crkve, radu u administraciji ili upotrebom bilo kojeg dara kojega nam je Bog dao Njemu na slavu. Predajte se Njemu i molite da vas blagoslovi dozvoljavajući vam da upotrijebite svoje darove i onda krenite! I nemojte se bojati pogrešaka.
Zaključak
Bog je Bog oprosta, ljubavi i sile. Oprostio nam je grijehe i nastavlja to činiti po Svojoj predivnoj milosti (1 Ivanova 1,9). On nas neizmjerno ljubi, želi biti u zajedništvu s nama i uživati u našoj prisutnosti po Isusu Kristu (1 Kor 1,9). Njegovo Evanđelje je moćno i sposobno spasiti izgubljene od njihovih grijeha (Rim 1,16) i promijeniti ovaj svijet. Molite da Bog djeluje u vašim životima i životima drugih. Trudite se podržavati i širiti Evanđelje. U molitvi posredujte za crkvu koja propovijeda i za izgubljene koji trebaju čuti njezinu poruku. Ponizite se pred Bogom i ljudima. Nemojte ostati u udobnosti i sigurnosti. Riskirajte. Vjerujte Bogu i krenite!
Autor: Matt Slick; Priredio: Nenad Adžić; Prevela: Danijela Vidaković
