Postoje određeni grijesi koje kršćani uvijek rado ističu – obično kod drugih. Ali, postoji nekoliko grijeha koje smo skloni ignorirati, pogotovo kada se radi o nama.
1. Sebičnost/samopravednost
Koliko je često Isus prozivao farizeje u Novom zavjetu? Svaki put. Razlog za to je uvijek bila njihova samopravednost ili sebičnost. Ako se uvijek morate pohvaliti zbog nečega što ste učinili, onda ne činite dobro. Gotovo svi mi volimo pokazivati svoja vjerna djela kako bi svi znali kako smo mi dobri kršćani. Isusa nije briga što svi druge misle o vašoj velikodušnosti. Njemu je stalo do vašeg srca i do vaših motiva. Ako vam je potrebna potvrda drugih ljudi za dobre stvari koje činite, osjećate ili mislite da biste se osjećali vrijednima, onda morate ponovno utvrditi svoju vrijednost.
2. Patriotizam
Da se zna, ja NE mislim da je patriotizam sam po sebi grijeh. Spomenula sam ga u ovom kontekstu jer prečesto stavljamo vjeru i kršćanske vrijednosti u istu koš sa političkim strankama i patriotizmom. Biblija jasno kaže da će Isusovo ime biti objavljeno svim narodima svijeta. Mi uzvikujemo „America!“ (Amerika) i pričamo o tome koliko smo bolji od svih drugih, no, to nije biblijski. Mi projiciramo kršćanstvo na američku zastavu i vjerujemo da se Bog ponaša poput Amerikanca, ali to nije tako. Slavite američke vrednote i budite svjesni da ste blagoslovljeni što živite ovdje, ali zapamtite da ste na kraju dana vi državljanin raja, a raj će biti pun ljudi iz cijeloga svijeta.
3. Strah/zabrinutost
Isus je vrlo jasan kada je riječ o zabrinutosti. Jasno nam kaže da se ne brinemo. Vjera zahtijeva povjerenje. 1 Iv 4,18 kaže: „Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah.“ Bog je ljubav. On nas je toliko ljubio da je poslao svoga Sina da umre kako bi otkupio naše grijehe. Njegova je ljubav savršena; stoga, ne trebamo se ničega bojati. Znam da je strah ponekad neizbježan. On je moja glavna borba. Mi nismo savršeni, ali strah i zabrinutost nisu dio jednakosti s Kristom. To su stanja koja upućuju na manjak vjere. Samo trebamo zapamtiti da je Bog svemoguć i da uvijek sve drži pod kontrolom.
4. Ponos
Cijelo vrijeme u Crkvi govorimo o ponosu. Neprestano raspravljamo o tome kako je štetan i opasan, ali čini se kako zapravo ne znamo što ponos znači. Ne shvaćamo da svaki puta kada odbijamo nekome oprostiti, zapravo djelujemo iz ponosa. Svaki put kada raspravljate s prijateljem, obiteljskim članom ili supružnikom i ustrajete u tome da nikada ne budete onaj koji će se prvi ispričati, tada djelujete iz ponosa. Ne zaboravite milost koju vam Krist pruža i pokušajte proširiti tu istu milost i oproštenje ne sve druge.
5. Neumjerenost/žudnja
Ovaj grijeh je usko vezan za ponos. Mi ljudi se znamo zakopati u dugove samo kako bismo i mi imali najbolje i najnovije stvari. Učenici su često preživljavali od velikodušnosti drugih, a Isus je bio siromašan tesar. Ne kažem da je imućnost nužno loša. Nije. Ako si možete priuštiti taj Mercedes, zaista, kupite ga. Ali, ako ne možete; ako svaki mjesec izdvajate tisuće dolara kako biste isplatili dugove, onda činite grijeh neumjerenosti u modernom obliku. Morate pogledati duboko u sebe i istražiti svoje srce. Da vam netko oduzme sve lijepe stvari, biste li i dalje bili zadovoljni i biste li mogli pronaći radost u Kristu? Zašto ste uistinu u dugovima? Koga pokušavate zadiviti, Boga ili ljude?
6. Ogovaranje
Ja sam s Juga, i ondje postoji nepisano pravilo da o bilo kome možete reći što god želite, ali ako svaku izjavu popratite s rečenicom „Blagoslovljena bila!“. U ovome sam jednako grešna kao i svi drugi. Volimo pričati o životima drugih ljudi kao da mi živimo u njihovim glavama i znamo apsolutno sve o njima. Ovo je nešto zbog čega „crkveni“ ljudi stalno bivaju osuđivani, i to je često rezultat njihova osuđivačkog stava. Zašto žena koja je izvršila pobačaj ne dođe u vašu Crkvu? Zato što se boji pogleda koji ćete joj uputiti i distance koju ćete stvoriti prema njoj. Isto se može reći i za trudnu 16-godišnjakinju ili za muškarca koji je prevario svoju suprugu. Sigurno da je lako na neko vrijeme pobjeći od vlastitih problema razgovarajući o tuđim problemima, ali probajmo ne zaboraviti govoriti s milošću i da je naš grijeh jednako težak kao i svačiji drugi.
7. Mržnja
Dok je govorio na gori, Isus je rekao nešto što već znamo – da je ubojstvo pogrešno – ali On je to potkrijepio rečenicom da ako bilo tko gaji mržnju prema drugome, već je u srcu počinio ubojstvo. Mržnja je usko povezana sa strahom. Mi se bojimo ljudi koje ne razumijemo i taj nas strah potiče da ih bezrazložno mrzimo. Općenit stav prema svim muslimanima temeljen na djelima malih sekti je savršen primjer ovoga. Osim toga, skloni smo gajiti mržnju prema onima koji su nas povrijedili. Mi moramo neprestano istraživati svoje srce i kontrolirati svoje misli i osjećaje.
8. Osuđivanje
Ovaj je glavni. Ovako će izgledati smrt naše vjere i našeg utjecaja. Znam da je Pavao rekao crkvama da uklone grešnike iz svoje sredine. On nas ohrabruje da nikome ne odobravamo grešno ponašanje, a mi koristimo te stihove kako bismo opravdali osuđivanje drugih i smatram da je to grozna interpretacija Svetog Pisma.
Isusova istina je u našoj jednakosti. Mi smo svi grešnici kojima je potreban Spasitelj. Kršćani su prihvatili Krista i izbjegli osudu temeljem vjere i milosti Božje. Mi ne izbjegavamo osudu temeljem naših djela. Svaki puta kada ne mislimo o drugima, zaboravljamo da smo i mi grešnici. Jedini način na koji ćemo izbjeći ovaj grijeh jest spoznajom naših slabosti i ustrajanjem u poniznosti. Zapravo, to nam može pomoći da izbjegnemo mnoštvo grijeha.
Autorica: Rachel-Claire Cockrell; Prijevod: Suzana Z.; Izvor: Ibelieve.com
