Što je grijeh koji vodi u smrt? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, najprije moramo objasniti o kakvoj smrti je riječ.
Apostol Ivan piše: „Vidi li tko brata svojega gdje čini grijeh što nije na smrt, neka išće, i dat će mu život — onima koji čine grijeh što nije na smrt. Postoji grijeh što je na smrt; za nj ne velim da se pomoli“ (1. Ivanova 5,16).
Što znači „grijeh što je na smrt“? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, najprije moramo razumjeti govori li ovdje Ivan o fizičkoj smrti ili duhovnoj smrti.
Bolest i smrt
Ponekad (Ivan 5,14), iako ne uvijek (Ivan 9,1-3), grijeh može dovesti do tjelesne bolesti i smrti (1. Korinćanima 11,27-30). Iako su svi koji vjeruju u Isusa sada oslobođeni osude na Sudnji dan (Rimljanima 8,1), Bog ipak može kažnjavati svoju djecu u ovom životu za naše dobro (Hebrejima 12,7-11). Ova disciplina može uključivati fizičku patnju (1. Korinćanima 5,5) ili čak smrt (1. Korinćanima 11,32). Zbog toga neki kršćani tumače 1. Ivanovu 5,16 kao obeshrabrujuću molitvu za kršćane koje Bog tako disciplinira. Međutim, ne slažem se s ovim tumačenjem iz dva razloga.
Prvo, praktično: ne postoji način na koji možemo znati hoće li Bog fizički kazniti neki grijeh. A da ne spominjemo, hoće li ta kazna na kraju dovesti do smrti… sve dok ne bude kasno! Drugo, biblijski: znamo iz ostatka Biblije da trebamo moliti za druge kršćane koji nisu dobro; štoviše, Jakov nam izričito govori da ako je njihova bolest kazna za grijeh, kroz naše molitve će im biti oprošten njihov grijeh da bi se spasili od bolesti (Jakovljeva 5,14-16).
PROČITAJTE: Sedam smrtnih grijeha: jesu li oni zaista ”smrtni”?
Duhovna smrt
Kad Ivan, dakle, govori o bratu koji čini „grijeh što je na smrt“, ne misli na fizičku smrt, već duhovnu smrt; tumačenje koje odgovara Ivanovom korištenju riječi „smrt“ drugdje u ovoj poslanici (1. Ivanova 3,14; i često u Ivanovu evanđelju). Isprva, neki mogu misliti da to proturječi 1. Ivanovoj 5,18 koji nas samo dva stiha kasnije uvjerava da niti jedan pravi kršćanin ne može izgubiti svoje spasenje jer ih Isus „čuva i Zli ga se ne dotiče“. Ipak, za Ivana riječ „brat“ ne znači uvijek „nanovo rođeni kršćanin“, već samo netko tko tvrdi da to jest (npr. 1. Ivanova 2,11); i Ivan jasno kaže u ovoj poslanici da se neki od njih nažalost pokazuju lažnim kršćanima i nikada nisu bili pravi vjernici (1. Ivanova 2,19).
Odbacivanje Isusa
To nam daje naznaku značenja „grijeha što nije na [duhovnu smrt]“. Ivan ima na umu grijehe ljudi koji su iskusili nešto od Isusove sile i milosti, ali su ga trajno odbacili. To je slično naučavanju drugdje u Bibliji (npr. Marko 3,22-30; Hebrejima 6,4-6; Hebrejima 10,26-29). Također je u skladu s naukom ranije u ovoj poslanici.
Nijedan grijeh nije prevelik da ga se ne bi oprostilo, jer je Isus umro kao „pomirnica za grijehe naše, i ne samo za naše nego i za grijehe svega svijeta“ (1. Ivanova 2,2). Stoga, hoće li nam biti oprošteno, ne ovisi o veličini našega grijeha, nego o onome što ćemo učiniti s našim grijehom.
„Reknemo li da grijeha nemamo, sami sebe varamo i istine nema u nama. Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde“ (1. Ivanova 1,8-9).
Fokus na grešniku
Gledajući ponovo 1. Ivanovu 5,16, sada vidimo da Ivanov fokus cijelo vrijeme zapravo nije na GRIJEHU, već na GREŠNIKU. Pitanje koje želi da pitamo nije: „Je li moj brat počinio GRIJEH koji se može ili ne može oprostiti?“, već: „Je li moj brat NETKO ČIJI grijeh vodi ili ne vodi u smrt?“ Ili da to kažemo drugačije: „Je li ta osoba netko tko hoće ili neće primiti Božji oprost jedino na temelju Isusove smrti za njega?“ Ako hoće, moramo se moliti za njih. Ali ako se bojimo da neće, Bog nam ne zabranjuje da molimo za njih.
Ako poznajete kršćanina koji se bori s grijehom, zašto ne izdvojiti trenutak i pomoliti se za njega sada?
Izvor: Biblword.net
