Grijeh koji Bog nikada neće oprostiti spominje Isus u Mateju 12,31: ”Zato će se, kažem vam, svaki grijeh i hula oprostiti ljudima, ali hula protiv Duha Svetoga neće se oprostiti nikada.”
Mnogi kršćani se boje da su počinili grijeh koji Bog nikada neće oprostiti i da za njih više nema nikakve šanse za spasenje.
Razmotrimo kontekst Isusovih riječi. Prema jedanaestom poglavlju neki su židovski gradovi odbacili Isusa. I Ivan Krstitelj je izrazio ozbiljne sumnje u Isusa kad se nisu ispunila njegova očekivanja. Matej 12,31.32 govori o najozbiljnijem odbacivanju Isusa od strane farizeja.
VIDI OVO: Što je zapravo hula na Duha Svetoga?
Priča o Belzebulu
Jedan od događaja koji pokazuje to odbacivanje je priča o Belzebulu (Matej 12,22-37). Ona počinje kad je Isus ozdravio nijemog slijepca. Za židovske vođe bila je zastrašujuća činjenica što je narod bio toliko zadivljen ovim čudom da se počeo glasno pitati nije li Isus možda ”sin Davidov”, odnosno Mesija (redak 23).
Frustrirani farizeji nisu mogli nijekati učinjeno čudo, ali su mogli tvrditi da nije od Boga. Njihovo rješenje je bilo da su tvrdili kako je Isus u dosluhu s ”poglavicom zlih duhova” (redak 24).
VIDI OVO: 10 stvari koje trebate znati o neoprostivom grijehu
Isus je odmah prešao u napad tako što im je rekao kad bi demonskom silom liječio ljude, onda bi se Sotonino kraljevstvo samo po sebi podijelilo i propalo (redci 25-28). Isus je zapravo time rekao da je najveći neprijatelj đavla. On se usporedio s lopovom koji veže jakog čovjeka da bi mu mogao oplijeniti kuću (redak 29). Drugim riječima Isus Krist (Bog s nama) upao je na teritoriju ”kneza ovoga svijeta” (Ivan 12,31; 14,30; 16,11) da izbavi Božju djecu.
Grijeh koji Bog neće oprostiti je počinio onaj koji Božje djelo pripisuje đavlu
Vrhunac sukoba u priči o Belzebulu dolazi u Mateju 12,30-32. U ovom ulomku Isus ne samo upozorava svoje slušatelje da u velikoj borbi između dobra i zla nema neutralnosti, već kaže i da je svatko tko Božje djelo pripisuje đavlu počinio neoprostiv grijeh (redak 31).
Premda je tehnički moguće da ljudi mogu govoriti protiv Sina i ipak dobiti oprost, oni to ne mogu činiti i dobiti oprost ako su Svetim Duhom osvjedočeni da je Isus Mesija. Tim bi činom odbacili poticaje Svetog Duha u svom srcu i umu. Posljedica je otvrdnula savjest (1. Timoteju 4,2; Titu 1,15) koja više nije u stanju reagirati na djelovanje Duha koji vodi ljude na pokajanje i priznanje grijeha (Ivan 16,8).
VIDI OVO: Ako osjećate da je vaš grijeh neoprostiv
Takvi ljudi su izvan dohvata Božjeg Duha jer su isključili jedini kanal preko kojega ih Bog može dosegnuti. Kad to učine, za njih više nema nade. Počinili su neoprostivi grijeh.
Jeste li počinili grijeh koji Bog neće oprostiti?
Mnogi osjetljivi kršćani se pitaju nisu li počinili grijeh koji Bog neće oprostiti. Sama činjenica što su zabrinuti pokazuje da još uvijek slušaju Svetog Duha i žele odgovoriti na Njegov poziv.
Frederick Bruner ima pravo kad piše: ”Duh grijeha koji se protivi Svetom Duhu je bezbrižna nepopustljivost. To je nepokajanje, nespremnost na pokajanje. … Ne radi se o nemarnom postupku već o stanju otvrdnulosti.” (Bruner, Matthew, a Commentary, sv. 1, str. 462)
Isus tvrdi da se pravo stanje ljudi može vidjeti prema riječima koje izlaze iz njihovih usta (Matej 12,33-37). Takva istina nije odgovarala farizejima čija su usta upravo izrazila mišljenje da su Isusovi postupci nadahnuti đavlom a ne Bogom. Prema Mateju 12,22-37 Isus želi reći da će, ako tako nastave, na kraju počiniti neoprostivi grijeh.
