Tri uobičajene riječi koje se čuju kod kršćanima u vrijeme krize jesu: “Gospodine, učini nešto!” Potpuno je protiv naše prirode kao ljudskih bića da mirno stojimo i ne činimo ništa kad se suočimo sa zbunjujućim situacijama. Zapravo, čekati strpljivo na Boga da djeluje vjerojatno je najteža disciplina kršćanskog života. Čak i odani vjernici paničare kad Gospodin ne djeluje prema njihovu rasporedu.
Naš Bog uvijek istražuje zemlju tražeći ljude koji će se uzdati u njega u svakoj krizi, kušnji i beznadnoj situaciji. On nas uistinu često uvodi u situacije koje su alarmantne, kritične, teške, kako bi nas testirao. On želi vidjeti jesmo li voljni mirno stajati i čekati na njega da nam donese nadnaravno izbavljenje.
Biblija jasno izjavljuje: “Jahve vodi i učvršćuje korake čovjeku, i mio mu je put njegov” (Ps 37,23).
To znači da je Bog taj, a ne đavao, koji nas dovodi na teška mjesta. Mi možemo vapiti: “Gospodine, zašto dopuštaš da se moja kriza nastavlja?” Ali istina je da on dopušta našu kušnju namjerno – s ciljem. A to nam je teško prihvatiti!
Čvrsto vjerujem da je svaki korak koji poduzimamo određen od našega nebeskog Oca. Bog želi u nama proizvesti vjeru, zbog toga nas oblikuje u pobožne primjere vjere – da ovom bezvjernom, bezbožnom vijeku budemo njegovo svjedočanstvo.
Bog je apsolutno vjeran svojoj djeci i nikada nas ne bi doveo na rub teške situacije samo da bi nas napustio. On nas uvijek pita: “Hoćeš li ti biti onaj kojega tražim? Hoćeš li ti biti onaj koji neće paničariti? Koji me neće optužiti da ostavljam i zadajem bol svojoj djeci? Hoćeš li ti stajati u svojoj krizi i pouzdati se u mene da ću te provesti kroz nju?”
“Mirno stajanje” je čin vjere – aktivno počivanje na Božjim obećanjima. Vjera mijenja sve! Hoćeš li odlučiti prekinuti sa svim sumnjama danas i jednostavno se pouzdati u njega?
Autor: David Wilkerson; Izvor: Worldchallenge.org
