Izaijine proročke poruke čule su se širom nacije. Tijekom tog vremena bila su velika vjerska okupljanja, zajedno sa zborovima i orkestrima, i ljudi su ispunili sinagoge. Ljudi su dobro poznavali Pismo i držali sve propise.
Međutim, usprkos sve te aktivnosti – učenja, pompe i dobrih djela – ozračje u sinagogama bilo je mrtvo. Vršenje Božjega djela postalo je muka samo iz jednog razloga: u njihovim obredima nije bilo ništa od njegove nazočnosti.
Prorok Mihej je govorio za Boga:
“Narode moj, što sam ti učinio? Čime sam te zamorio? Odgovori mi” (Mih 6,3).
Gospodin je poticao svoj narod: “Recite mi, što sam učio da sam vas opteretio? Pozivam vas da kažete što sam učinio što je izazvalo vašu bezvoljnost.”
Dok je Izaija gledao oko sebe, bio je potaknut reći:
“Nikog nema da tvoje ime prizove, da se probudi i osloni o tebe … Opustješe sveti gradovi tvoji” (Iz 64,6.9).
U biti je Izaija rekao: “Gospodine, blagoslovio si nas dobrim učiteljima, glazbom i programima. Ali nemamo tvoje nazočnosti, tvoje vatre, silu tvoga Duha Svetog. Ne vidim nikoga da te priziva. Gospodine, razdri nebesa! Siđi i daj nam tvoj dodir.”
Ljubljeni, pogledajte – kakva slika Kristove crkve danas! Blagoslovljeni smo s više instrumenata za evangeliziranje od bilo koje generacije. Imamo više medija za evanđelje – više knjiga, web stranica, televizijskih i radio programa – nego ikada ranije.
Međutim, još je uvijek rijetko da danas netko dođe s bogoslužja i kaže: “Oživljen sam, probuđen, time što sam bio u domu Božjem.” Jednostavno rečeno, vrlo je malo djelovanja sile Duha Svetog u većini onoga što se događa u crkvi. Po mom mišljenju, nedostaje nam Izaijin vapaj: “Gospodine, otkrij nam se! Dotakni svoj narod još jednom!”
Autor: David Wilkerson
