Godine prolaze, a ništa se ne događa. Je li to bila samo šala? Igra li se Bog s nama? Što nas želi naučiti?
Kada promatramo Abrahama, vidimo savršeno uravnoteženi Božji karakter.
On nije okrutan Bog, koji samo čeka da pogriješimo da bi nas mogao osuditi, ali On niti ne dopušta grijeh, neće se praviti da naš grijeh ne postoji. On nije Bog kakvim ga smatrate. On je mnogo više od toga! U Njemu je puno više ljubavi i milosti nego što možete zamisliti, no također i puno više pravednosti i svetosti nego što o tome imate spoznaju.
On je jednostavno više!
Bog je Abrahamu dao obećanje da će mu dati sina. Činila se to doista nemoguća stvar, jer su i on i njegova supruga bili u dosta odmaklim godinama da bi mogli imati dijete. Puni razočaranja radi Sarine neplodnosti, bili su sumnjičavi u svojoj vjeri u ovo Božje obećanje.
Ovo zaista razumijem. Teško je vjerovati u nešto čemu ste se oduvijek nadali, nakon što ste gledali kako te nade uvijek iznova umiru. Želite dijete, ali vas iz mjeseca u mjesec vaša maternica podsjeća da jednostavno nije “prijateljski raspoložena za dijete”. Iz godine u godinu, 12 puta u godini taj gorki podsjetnik na kraju stvarno može prouzročiti duboku ranu u vašoj duši.
I ovo je mjesto gdje je bila Sara, Abraham također. On je želio sina! A sada, kada su već bili pri kraju svog života, dolazi im obećanje. A onda opet…ništa.
Godine prolaze, a ništa se ne događa. Je li to bila samo šala? Igra li se Bog s njima?
I tako, Sara dolazi sa planom. Ona će pomoći Bogu da se obećanje ostvari. Dala je Abrahamu svoju sluškinju, kako bi barem on mogao imati svog sina. Vjerojatno je mislila da se davno pomirila s razočaranjem u svoju neplodnost – ali kad je vidjela da je njezina sluškinja začela bez problema, to je bilo kao da je netko okrenuo nož kojim je već bilo probodeno njezino srce.
To je samo pomoglo da gorčina izađe na površinu. Zbog sukoba kojeg je izazvala, njezina sluškinja je morala pobjeći od svog doma.
No, koja je bila Božja reakcija na sve to?
Neki mogu vidjeti sličan scenarij i reći: “Pa sam si kriv, zabrljao si! Bog te sada ne može blagosloviti. Iskoračio si iz Njegove volje.” Dok bi drugi rekli: “Bog će sve izvesti na dobro. Vidjeti ćeš. On želi da budeš sretan i da uspiješ!”
Da, Abraham je zabrljao. Gadno je zabrljao. Ali Bog je situaciju izveo na dobro. No, postoji još nešto više u ovoj priči.
Bog je odlučio Abrahama blagosloviti, jer je Sara na kraju ipak začela i rodila sina, za kojeg nikad nije mislila da će ga nositi u svom tijelu.
Zamislite kako je bilo na njezinom mjestu, u 90-tim godinama osjećati bebu kako se okreće i udara ju iznutra! Bog ih je nevjerojatno blagoslovio! Ali nije uklonio posljedice. Jišmaelu je također obećao dati potomstvo – veće nego što se može prebrojati. Ipak, tisućljećima vlada sukob između njegovih i Izakovih potomaka.
A pouka koju možemo izvući je dvojaka:
Ako ste propustili Božju volju, nemojte dozvoliti da sami sebe sve više osuđujete. Bog ne sjedi na nebesima čekajući na vaš pogrešan korak da vas osudi. Ta slika vrijeđa Njegov karakter.
Bog je pun ljubavi i milosti, i Njegova dobrota je ta koja nas vodi do pokajanja, a ne Njegova osuđujuća ruka! Trenutni grijeh ne poništava Njegovo obećanje za vas, niti to znači da ne možete primiti Njegov blagoslov.
Vidjela sam kako neki kršćani donose pogrešne odluke, a ipak primaju Božje blagoslove.
A kao kršćanima, često nam bude teško razdvojiti ono što se čini kao Božji pečat odobrenja od Njegove milosti. Milost nam daje ono što zaslužujemo, a Njegov blagoslov nije znak da On odobrava sve što činimo.
Razmislite o tome, kad bi Bog uskratio svoj blagoslov zato što smo sagriješili, nikada ne bismo imali priliku primiti Njegov blagoslov. Mi smo ljudi, griješimo svaki dan! Njegov blagoslov je radi Njegove milosti, a ne zato što smo uspjeli zaslužiti Njegovo odobrenje. Njegovo se odobrenje ne može nikako zaslužiti – ono je kupljeno Isusovom krvlju!
Ipak, znajte da ako namjerno živite u grijehu, živite u opasnoj zoni. Bog ne može dozvoliti da grijeh prebiva u Njegovoj prisutnosti. Grijeh je ono što razdvaja naš odnos s Njim. Crkva na grijeh danas gleda preblago. Bog nije Bog koji to dopušta, niti gleda na drugu stranu kada u našem srcu odlučimo zabaviti grijeh. Pokajanje obnavlja odnos, ali ne eliminira posljedice.
Te posljedice su nam podsjetnik – Jakovljevo hramanje – da On oprašta i da je prema nama milosrdan, zato što nam je oprostio, i ne bavi se dospjelom kaznom za naš grijeh…smrću.
Ne, On nije Bog kakvim ga smatrate. On je mnogo više… i kad počnemo razumijevati uravnoteženi odnos Njegovog karaktera, počinjemo razumijevati tko Bog uistinu jest!
Autorica: Rosilind Jukić
