Isus je bio razapet “zbog slabosti” (2 Kor 13,4). Tek kad postanemo slabi i ponizimo se, postajemo svjedoci raspeća našega vlastitog ponosa. Po vjeri u Gospodina iz naše slabosti načinjeni smo jakima. Naš duh voljan je nositi naš vlastiti križ, ali naše tijelo je slabo.
Pavao se hvalio svojim križem uživajući u tome kako ga je slabim on učinio. On govori: “… Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kada god sam slab, onda sam jak. A on mi je odgovorio: ʻDosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti …ʼ” (2 Kor 12,10.9).
On u isto vrijeme nije bio i slab i jak. Slab je postao uslijed nevolja i tjeskoba. Ali kad je svojim križem bio oboren na zemlju, nije očajavao. Iz te slabosti postao je jak.
Radovao se u tom procesu postajanja slabim jer je to bila tajna njegove sile s Kristom. “… Prema tome, vrlo ću se rado … hvaliti svojim slabostima da se na meni nastani snaga Kristova” (2 Kor 12,9).
Autor: David Wilkerson
