Isus je uskrsnuo, ali gdje je onda On sada? To nije samo pitanje radoznalog djeteta, to bi moglo biti pitanje postavljeno od svake odrasle osobe, ali i od svakog kršćanina.
U danima smo poslije Uskrsa. Ponavljamo radosno ispovijedanje vjere. “Krist je uskrsnuo. Zbilja je uskrsnuo”. Kako u našem zajedništvu imamo Grke, uobičavamo koristiti grčku verziju – “Christos Anesti… Alithos Anesti.” Ali, onda nam se nameće pitanje: U redu, On je uskrsnuo, ali gdje je onda On sada? To nije samo pitanje radoznalog djeteta, to bi moglo biti pitanje postavljeno od svake odrasle osobe, ali i od svakog kršćanina.
Apostolsko vjerovanje govori nam da je: “Treći dan uskrsnuo od mrtvih; uzašao na nebesa, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega; odonud će doći suditi žive i mrtve.”
Gdje je Isus sada i što tamo radi?
Dakle, Isus je u nebu. Ali gdje je to, i što to znači da je uzašao? Nisu samo nekršćani oni koji ovo smatraju nečim više nego nestvarnim, čak izmišljenim – i mnogi kršćani se bore s ovom doktrinom. Hoće li se tom izjavom reći da je Isus bio na zemlji i onda otišao gore u nebesa poput astronauta? Nije li to nešto što se očito odnosi na prošlost, u vrijeme kada su ljudi vjerovali u svemir podijeljen na tri sfere – nebo gore, pakao dolje i zemlja u sredini? Nismo li mi sada puno mudriji od tih vjerovanja?
Ovo je pitanje još važnije za naše prijatelje nekršćane, jer kršćani govore o poznavanju Krista, o osobnoj vezi s Kristom, razgovoru s Kristom, i o tome da ih žele upoznati sa Isusom. Kako se glede ovoga ne radi o duhovnom ‘’mističnom kodu”, ili “hokus-pokusu”, mi trebamo biti u stanju točno reći što to zapravo znači.
Naravno da to zahtijeva stvarnog Isusa, sa Njegovom stvarnom nazočnošću, a ne samo puke riječi “Isus živi u mom srcu” (dok sam bio mali to me je uvijek podsjećalo na neko uvrnuto tijelo u stilu John Malkovich-a!).
PROČITAJTE: Što Isus radi sada na nebu?
Ključ za razumijevanje jeste biblijsko proučavanje uzašašća. Od ogromne pomoći u razmatranju ove teme bila mi je knjiga Gerrit Scott Dawsona pod naslovom Isus je uzašao – Značenje Kristovog nastavka utjelovljenja. Ne sramim se priznati da sam se u dobrom dijelu onoga što slijedi oslanjao na nju.
Što je uzašašće?
Ono je jednostavno definirano na kraju Lukinog evanđelja: “Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.” (Luka 24,50-53)
Uzašašće nam zbilja izgleda kao čudna doktrina. Nekima je teško povjerovati da je Isus fizički ustao iz mrtvih. Ali ideja da je fizički uzašao na nebo, izgleda daleko nevjerojatnija. Uobičajeno liberalno (istodobno i pogrešno) razumjevanje ovoga izrazio je biskup Richard Holloway koji kaže da se Isus ne vraća nazad. I najbolji način da izrazimo štovanje Isusa jeste da Ga na Njegov rođendan ne tražimo na nebu, nego na ulicama vlastitoga grada. To je jedno od rješenja: ne priznavati da se uzašašće dogodilo i produhoviti (spiritualizirati) njegovo značenje da bi se značaj cijelog događaja prenio na nas.
Za one koji zbilja vjeruju u Bibliju, i ne žele praviti svoju vlastitu “vjeru”, učenje je potpuno jasno. Dvije grčke riječi se upotrebljavaju za uzašašće. Jedna govori o Kristu kako je sam uzašao, odražava starozavjetne Hodočasničke Psalme (Ps 120-134), dok druga govori o Kristu koji je uzdignut. Bio je uzdignut. Izjava vjere iz razdoblja rane Crkve kako ju je Pavao izrazio u pismu Timoteju: “Da, po sveopćem uvjerenju, veliko je Otajstvo pobožnosti:
On, očitovan u tijelu,
opravdan u Duhu,
viđen od anđelâ,
propovijedan među narodima,
vjerovan u svijetu,
uznesen u slavu.” (1. Tim 3,16)
Tu je ključ. Isus je uznesen u slavu. Uznesen je k slavi. Ponovno, što to znači? Riječi jedne pjesme kažu: “Imam jedan dom u Zemlji Slave koja je sjajnija od sunca” – ali gdje je ta Zemlja Slave? Kuda je Isus otišao? Gdje je On sada?
Gdje je Isus uzašao?
Nebo. Biblija koristi termine nebo ili nebesa na različite načine. Može se odnositi na nebo iznad nas, ili na ogromno prostranstvo zvijezda izvan našega svijeta, ili na sasvim drugu dimenziju; skupa promatrano – Božje kraljevstvo je nešto što je izvan svakog našeg osjećaja percepcije. Uzašašće ne znači da je Isus negdje gore među zvijezdama – gdje bismo uspjeli da ga stignemo ako bismo mogli nabaviti svemirski brod koji bi mogao putovati dovoljno daleko i brzo. Jean Calvin, jedan od ranih “neukih” kršćana, jasno je to formulirao: “Što? Smještamo li mi to Krista između sfera? Ili hoćemo li mu sagraditi kolibu negdje među planetima? Mi smatramo nebo veličanstvenom Božijom palačom, mjestom koje daleko nadilazi svo graditeljstvo ovoga svijeta.
Nebo je mjesto gdje se Bog nalazi. Naravno da je On svugdje, ali ovaj svijet je zaražen grijehom, i radi toga nije, kako to Moltmann kaže “potpuno prožet Njegovom slavom”. Nebo jeste. Suvremenim rječnikom rečeno, nebo je drugi svemir. Izvan ovoga svijeta, ali ništa manje stvarno.
Što nam Isusovo uzašašće govori o Isusu?
Čini se da mnogi kršćani misle da je uzašašće poništavanje utjelovljenja. Bog je postao čovjekom u Isusu, i nakon toga Isus je uzašao u nebo i postao ponovo Bogom. C.S. Lewis primjećuje: “U dubini srca, mi smo također skloni olako prijeći preko čovječnosti uskrslog Isusa, zamišljajući da se On nakon smrti, jednostavno vratio u svoje božanstvo, te bi uskrsnuće bilo ništa više no obrnuti proces od utjelovljenja.” Ovo je ogromna pogreška. Kada je Isus postao čovjekom, on nije prestao biti Bogom, a kada je uzašao nije prestao biti čovjekom. On je još uvijek Bog/Čovjek, i to ima ogroman za nas. Karl Barth je rekao: “Sin Božji održava našu čovječnost u svoj vječnosti. To je odjeća koja se ne skida. To je Njegov Hram koji On ne napušta. To je oblik koji On ne gubi.” Zemaljski prah sada sjedi na nebeskom tronu.
Što to znači za nas?
1) Isus nije ovdje – ili barem nije u svom tijelu. Otišao je. Uskrsnuo je. Mi doslovno ne vidimo Njegovo tijelo, ne čujemo Njegov glas, niti dodirujemo rane na Njegovim rukama. Ali to ne znači da ga ne možemo poznavati, čuti ga, ili biti s Njim. Trebamo naglasiti našim nevjernim prijateljima da argument “da je samo Isus bio tu, da sam ga mogao vidjeti i čuti, onda bih mu vjerovao” ne drži vodu. Zbog čega? Zato što većina ljudi koja jeste vidjela i čula Isusa također nije vjerovala u Njega. Što više, mnogi takvi su ga raspeli! I njima i nama potrebno je više od toga.
PROČITAJTE: Zašto je Isusovo uzašašće na nebo toliko važno?
2) On je poslao svog Duha – Ostali smo bez Kristovog ljudskog glasa na zemlji i prisutnosti Njegovoga fizičkoga tijela, ali Krist još uvijek ima ljudski glas i fizičko tijelo s kojim možemo i danas komunicirati. Kako? Poslao je svoga Duha.
Upravo sam postao djed. Jedini problem je da je moja kćer u Australiji. Ne mogu se tek tako popeti u avion i biti fizički s njom. Ali kroz čudesa suvremene tehnologije vidio sam svoju unučicu, razgovarao s njom i s mojom kćerkom. U nekom smislu, veza između vjernika i Krista kroz Duha Svetoga u načelu sliči razgovoru posredstvom Skypea. Biblija koristi ideju prebivanja “u Kristu” da opiše bliskost veze na takav način koji je paralela bliskosti Oca, Sina i Duha Svetoga. Baš kao što Skype premošćuje udaljenost sa Australijom za neka od naših osjetila, tako i Duh Sveti premošćuje udaljenost između nas i neba, te smo tako zbilja u Kristu. Kada sjedimo za Gospodnjim stolom On je zbilja tu, kada se dvoje ili troje sastane On je zbilja nazočan. Duh Sveti ujedinjuje Krista i Njegovu crkvu tako da iako uznesen Gospod nije svugdje, On je svugdje dostupan.
I opet, mi našim nevjernim prijateljima ističemo da ako se ne “rode nanovo/odgozgor/od Duha” ne mogu ući u kraljevstvo Božije, ne mogu ga čak ni vidjeti. Postati kršćaninom ne znači prihvatiti način života, religije ili filozofije. Radi se o uspostavljanju veze sa živim, uskrslim i uznesenim Kristom, postajanju dijelom Njegovog tijela. Upoznati ga, slijediti ga, služiti ga, voljeti ga. To je najdinamičniji i najstvarniji odnos.
3) Kristovo djelo se nastavlja – On je još uvijek naš aktivni Prorok, Svećenik i Kralj. On nam šalje svoju Riječ – pisma predstavljaju Kristov glas koji živi, diše i siječe, baš kao i u vrijeme kad su bila napisana. Krist nastavlja djelo svećenika. Njegova žrtva je dovršena, ali se Njegovo djelo zastupanja nastavlja. Hebrejima 4,14-16 piše: “Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!”
Mi zbilja imamo pristup prijestolju milosti. To nije samo neko unutarnje mistično iskustvo. To je stvarno! Kada uzimamo Gospodnju večeru, to nije samo simbolično, niti je to doslovno fizičko Isusovo tjelo – nego On zbilja jest nazočan. Mi smo povezani na cijeloga Krista i hranjeni od cijeloga Krista.
Isus nam govori kroz Bibliju i kroz Duha.
On je naš Kralj. Kakve god bile naše okolnosti, koliko god snažni bili naši protivnici, Krist vlada nad svim. Njegovo kraljevstvo će doći. Efežanima 1,16-21 “Ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac Slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima i koje li prekomjerne veličine u moći njegovoj prema nama koji vjerujemo: ona je primjerena djelotvornosti sile i snage njegove koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima iznad svakog Vrhovništva i Vlasti i Moći i Gospodstva i svakog imena imenovana ne samo na ovom svijetu nego i u budućemu.”
4) Imamo veličanstvenu nadu – “Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu.” Filipljanima 3,20-21
Kršćanin uvjek živi u kraljevstvu ‘’sada ali ne još’’. Krist vlada sada. Krist je sada sa nama, ali ima još toga doći. Doći će dan kada će naše tjelo biti obnovljeno poput Njegovoga. Bit ćemo nalik Njemu, jer ćemo ga vidjeti onakvoga kakav doista jest. Ovo nije “golub na grani” kada umrete, nego je “vrabac u ruci” dok iščekujete. To je radi toga jer smo “u Kristu”, to je radi toga jer znamo da je Krist kralj, to je radi toga jer smo uvjereni u to da će se On vratiti i biti konačni pobjednik koji nam daje da se nadamo, da služimo siromašne, da plačemo sa slomljenima i da dijelimo Radosnu vijest. Mi smo ovdje na zemlji Kristovo tijelo. On je naša glava. Ništa ne možemo učiniti bez Njega. Ali, sve možemo učiniti kroz Njega.
PROČITAJTE: Kada će se Isus vratiti?
To je čudo. Duh ne samo da premošćuje razdaljine, on također premošćuje vrijeme, tako da možemo biti povezani sa Kristom u prošlosti – s njim smo i na Krstu, Krist je u sadašnjosti i Krist je u budućnosti.
Netko bi mogao reći da je to u redu, ali da to zvuči kao neka napuhana teologija… nema tu puno praktične koristi. Mora da se šalite! Ništa nije praktičnije od ovoga! Čak i ako govorimo o evangeliziranju i slavljenju, kada se okupimo kao novozavjetno zajedništvo Kristovog naroda, trebamo poznavati Njegovu nazočnost na takav način da svaki nevjernik koji bi ušao, padne na koljena i mora priznati “Zbilja, Bog je među vama”! To je samo predokus, prvi plod. Ono najbolje tek dolazi. Mi čeznemo za Njegovim povratkom, kada će se dogoditi pomirenje. Maranatha. Dođi uskoro, Gospodine Isuse.
Autor: David Robertson; Izvor: Christian Today
