Matejevo evanđelje 6, 21 bilježi Isusove riječi: „Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“ (Vidi također Luka 12, 34) Ovo se najjednostavnije može objasniti da će nam biti u srcu stalo do onih stvari u koje ulažemo novac, vrijeme i trud.
U praksi znamo da je ovo istina. Kada ulažemo u nešto, to nam počinje biti važno i nastavljamo ulagati u ono što nam je najviše važno. Kao i uvijek, najbolji način kako možemo razumjeti bilo koji stih iz Biblije, jest ako pogledamo na kontekst i na one stihove koji su povezani s ovim.
Isusova tvrdnja u Matejevom evanđelju, 6. poglavlje, dolazi u kontekstu Propovjedi na gori. Nakon što je izgovorio upozorenje o tome da ljudi ne trebaju postiti kako bi primili nagradu drugih, nego zbog Boga, Isus nastavlja: „Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu. Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu. Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.“ (Matej 6, 19-21)
Naš fokus ne bi trebao biti na zemaljskim stvarima
Isusova šira poanta toga jest da naš fokus ne bi trebao biti na zemaljskim stvarima, koja nestaju, nego na stvarima koje su od vječnog značenja. Trebali bismo usvojiti nebesku perspektivu, trebamo željeti častiti Gospodina, a to znači i korištenjem naših zemaljskih stvari.
Isus nakon toga nastavlja: „Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ (Matej 6, 24) Ako se usredotočimo na nakupljanje zemaljskog blaga za nas same i naš osjećaj sigurnosti, to će nas onemogućiti u služenju Gospodinu. Isus ovo prikazuje usporedbom o ludom bogatašu (Luka 12, 13-21), koji je izgradio sebi veće žitnice, kako bi mogao pohraniti svoje obilno blago, nakon čega je sam sebi rekao: „Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!“ (Luka 12, 19) No Gospodin mu je rekao: „Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?` Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.“ (Luka 12, 20-21)
“Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.”
Zemaljska blaga su privremena. Njih nećemo odnijeti sa sobom u zagrobni život. Stoga, umjesto da trošimo na sebe i da ulažemo u bogatstva koja ne traju, trebamo trošiti i ulagati u ona koja traju. (Ivan 15, 1-17; 1. Korinćanima 3, 11-15; 10, 31; Kološanima 3, 17; Hebrejima 6, 10; 11, 6; Jakovljeva 4, 14)
To ne znači da je novac ”zao”, niti to znači da ne trebamo štedjeti ili uopće ulagati u zemaljske stvari. Iz biblijske perspektive, naša zemaljska blaga su alati. U konačnici, sve to pripada Bogu, no dana su nama kako bismo njima mudro upravljali. (Luka 16, 10-13)
U Mateju 6, nakon što je Isus rekao o potrebi pohranjivanja blaga na nebesima i u Luki 12, nakon što je Isus ispripovijedao usporedbu o ludom bogatašu, tekst koji slijedi nakon toga, jest tekst Isusovog uvjerenja za učenike. Isus govori: „Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odijela? “Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vrjedniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni? “Nemojte dakle zabrinuto govoriti: `Što ćemo jesti?` ili: `Što ćemo piti?` ili: `U što ćemo se obući?` Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati.“ (Matej 6, 25-33)
U Lukinom evanđelju, 12. stihu, nakon Isusovog razuvjeravanja da se ne trebamo tjeskobno bojati, nego da trebamo slušati Njegov savjet i Božje Kraljevstvo, Isus nastavlja: „Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. “Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ (Luka 12, 32-34)
Koncepti traženja Božjeg Kraljevstva, počivanje na činjenici da se On brine za nas i usmjeravanje naših zemaljskih blaga prema nebeskim stvarima su povezani.
“Što tko sije, to će i žeti!”
Često je naš impuls, da trebamo uštedjeti ogromne količine zemaljskog blaga ili da trebamo tražiti vanjske pohvale, utemeljen na strahu. No kada naše pouzdanje stavimo u Boga, na naše financije, vrijeme i sposobnosti možemo gledati kao na darove, koje nam je Bog povjerio za Njegovu slavu. Možemo biti sigurni u Njegovu ljubav i poziv koji ima za nas. Zbog toga možemo naše povjerenje položiti u Boga, umjesto u prolazne stvari. Ako naša srca budu usmjerena prema Gospodinu, tako će i naše blago biti usmjereno prema onome što Bog cijeni.
Galaćanima 6, 7-9 nas ohrabruje: „Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će i žeti! Doista, tko sije u tijelo svoje, iz tijela će žeti raspadljivost, a tko sije u duh, iz duha će žeti život vječni. Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti!“ Isus je također rekao: „Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Darujte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.“ (Luka 6, 37-38)
Kada cijenimo one stvari koje Bog cijeni, naša će srca biti utkana u njegovo i zbog toga ćemo požeti puno radosti, u ovome životu i onom koji slijedi.
Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ivan H.
