Ove fraze kršćani često govore, a nisu točne. Njihova popularnost nas podsjeća da je trebamo razmisliti prije nego nešto kažemo.
Svi smo ih čuli, fraze koje zvuče mudro, duboko i biblijski. Ali jesu li zaista takve? Hajdemo pogledati neke česte izreke, usporediti ih s Biblijom i vidjeti jesu li ispravne.
1. Bog vam neće dati više od onoga što možete podnijeti.
U stvari, sigurno će vam dati više od onoga što možete podnijeti. Pitajte apostola Pavla koji je napisao ove riječi u 2 Korinćanima 1,8-9: “Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni te smo već strepili i za život. Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.”
Pavlove teške riječi, “prekomjerno, preko snage, opterećeni” i “strepili za život”, nam pokazuju da su poteškoće koje su on i drugi učenici iskusili bili iznad njihove mogućnosti da se s njima nose.
Onda otkriva razlog ove mučne kušnje: “Ali u sebi prihvatismo i smrtnu osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje mrtve.”
Kršćanski život nije putovanje od ovisnosti ka nezavisnoti. Upravo suprotno, to je proces prelaska od naše arogantne ljudske neovisnosti u duboku, duhovnu ovisnost o Bogu za sve što nam je potrebno. Jedan mudri biblijski učitelj mi je jednom rekao: “Bog dopušta kušnje u tvom životu iz dva razloga: ili da te približi sebi ili da učini da više ličiš na Njega.”
Zato sljedeći put, kada vam Bog da više nego što možete podnijeti, priznajte svoju bespomoćnost, i zatražite od Boga da vas nosi kroz tu kušnju. Bit ćete zadivljeni kako On odgovara na molitve.
2. Đavao me natjerao da to učinim.
Porijeklo ove izjave je u Edenskom vrtu. Kada je Eva pojela voćku s drveta spoznaje dobra i zla, Bog je pitao zašto je to učinila. Ona je prebacila krivicu za svoj grijeh na zmiju, govoreći: “Zmija me prevarila pa sam jela.” Postanak 3,13
Stvari se nisu mnogo promijenile za sve ovo vrijeme. U ranim 1970-tim, Philip Wilson, afro-američki glumac i komičar je ovu frazu učinio popularnom u svom zabavnom programu.
Iako bismo voljeli okriviti Sotonu za sve naše pogrešne izbore, ova ideja jednostavno nije biblijska. Iako je Sotona sila koje pokreće većinu zla u današnjem svijetu, za naše grijehe je odgovorna naša grešna priroda. Jakovljeva 1,14 kaže: “Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami.”
Galaćanima 5,19-21 nam jasno govori: “A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično. “Primijetite,” djela tijela” su na ovoj listi, a ne đavlova djela.
Iako može biti obeshrabrujuće kada shvatimo da je porijeklo grijeha protiv kojeg se borimo unutar nas, također nas može i osnažiti. Umjesto što ćemo se boriti protiv sotonskih napada, sve što trebamo učiniti je da se borimo protiv nas samih.
To jeste teško, ali je mnogo lakše nego boriti se protiv samog Sotone. Jer smo kršćani, dat nam je Sveti Duh koji živi unutar nas, i pomaže nam da prebrodimo grijeh (1. Ivanova 4,4), i kao što 2. Petrova 1,3 govori, imamo sve što nam je potrebno za život i pobožnost. Zbog ovoga, možemo nadvladati našu grešnu prirodu, dok se pokoravamo Bogu.
3. Kušnja je bila prejaka. Nisam joj mogao / la odoljeti.
Kada smo usred iskušenja, odolijevanje djeluje nemoguće. Kao što magnet privlači željezo, ili kolačići djecu, često se osjećamo bespomoćno i slabo pred silom kušnje. Bog zna slabost našeg tijela, i daje nam obećanje kako imamo pobjedu nad tim.
1.Korinćanima 10,13 jedan od prvih stihova koji sam zapamtila kao mlada vjernica, a istina tog stiha me je nosila kroz mnoge kušnje: “Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.”
Obratite pozornost na dva bitna dijela ovog stiha koji nas ojačava. Prvo, Bog nam nikad neće dozvoliti kušnju veću od one koju možemo podnijeti. Ovo nam poručuje da možemo pobijediti svaku kušnju koja nas snađe. Ništa nije toliko teško da se ne možemo oduprijeti.
Drugo, Bog će uvijek dati izlaz. Josip je sjajan primjer ovoga. Sjećate se kada ga je Potifarova žena pokušavala nagovoriti da spava s njom? “Moj muž nije tu, a naredila sam svim slugama da odu iz kuće”, rekla je. “Legni sa mnom. Nitko neće saznati … ”
Vjerujem da je njena ponuda bila primamljiva. On je bio mlad i snažan, a ona je bila bogata i lijepa. Ali Josip je znao da ako sniženja svojim željama, past će u grijeh. Umjesto da poklekne, on je našao “izlaz” koji mu je Bog dao. Kada ga je Potifar žena uhvatila za ogrtač, “on ostavi svoj ogrtač u njezinoj ruci, otrže se i pobježe van.” (Postanak 39,12). Ne baš dostojanstveno, ali prilično efektno.
Dokle god smo živi, naša grešna priroda će nas iskušavati. Obratite pozornost na odjeljak iznad. Ne govori: “Ako ste iskušani”, već: “(kada) budete kušani”. Znajući ovo, bilo bi mudro da pripremite trostruku obranu kada se susretnete s kušnjom: Prvo zapamtite 1.Korinćanima 10,13. Drugo, potražite izlaz. Treće, pobjegnite.
4. Svi smo mi Božja djeca.
Ljudi koji govore ovo zapravo misle: “Bog nas je sve stvorio”, što jest točno. Bog jeste Otac svih nas u smislu da nas je oblikovao i dao nam život. Međutim, nisu svi ljudi Božja djeca.
1. Ivanova 3,10 jasno opisuje one koji imaju intimnu, osobnu, obiteljsku vezu s Bogom: “Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.”
Zato što je Bog osoba zajedništva, sve dok ne prihvatimo dar vječnog života ispovijedanjem i pokajanjem naših grijeha, prihvatimo Isusovu žrtvu na križu za nas, te predamo svoj život Njemu, ne možemo biti Njegova djeca u pravom, biblijskom smislu riječi. Samo smo jedno od Njegovih stvorenih bića.
5. Bog nema miljenike.
Ovo uvjerenje dolazi od biblijske istine Petrovih riječi u Djelima 10,34: “Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran.” Ovo je rekao kada ga je Bog pozvao da propovijeda Evanđelje poganima u Kornelijevu kućanstvu. Istina je, da što se tiče spasenja, Bog ga jednako nudi svima. Rimljanima 10,13 nam govori: “Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.”
Također je točno, da ipak Bog daje posebnu čast određenim vjernim individuama. Nazvao je Mojsija i Abrahama svojim prijateljima. Pismo kaže za Daniela da je miljenik (Daniel 10,11), a za Mariju, Isusovu majku, da je puna milosti (Luka 1,28).
Ovi miljenici su drugačiji od onoga što mi podrazumijevamo pod miljenicima danas. Iako su ovi pobožni ljudi uživali bliski i dragocjeni odnos s Gospodinom, nisu bili pošteđeni poteškoća koje dolaze posvećenim vjernicima.
Abraham je godinama prolazio kroz neplodnost koja mu je izgradila vjeru, a Mojsije je proveo 40 godina u pustinji lutajući s nevjernim Izraelcima. Danijel je bio bačen u lavlju jamu zato što je nastavio da se moli Bogu, a Šimun je rekao Mariji: “tebi će samoj mač probosti dušu” (Luka 2,35).
Biti Božji miljenik nije zlatna karta za život netaknut tugom i kušnjom. To je pokazatelj da Bog vidi i da će jednog dana nagraditi te vjerne, i hrabre osobe koji posjeduju ovakve osobine.
6. Bog pomaže onima koji pomažu sebi.
Ako vjerujete da se ova izreka nalazi u Bibliji, onda niste sami. U veljači 2002. Barna je u istraživanju otkrila da se 53% kršćana snažno slaže, a 22% se poprilično slaže da Biblija poučava ovu izreku.
Drugi pripisuju ovu izreku Benjaminu Franklinu, jer je citirao u “Poor Richard ‘s Almanack” 1736. Ova engleska izreka, se međutim pojavljuje još ranije u djelima engleskog političkog teoretičara po imenu Algernon Sidney.
Ova fraza, koja veliča inicijativu i težak rad, potvrđuje ove biblijske osobine. Važno je primijetiti međutim, da je Bog izuzetno poznat pomagati udovicama, siročićima i drugim osobama koje ne mogu pomoći sebi. Ovo donosi veliku utjehu u teškim vremenima.
7. Tako mi je žao zbog tvog gubitka. Nebu je trebao još jedan anđeo.
Ovo je najvjerojatnije najlažnija teološka sućut koju sam ikad čula. Ljudi to govore kada umru bebe ili mala djeca, ali se također ovom frazom objašnjava smrt odraslih vjernih ljudi. Oni koji ovo govore imaju dobru namjeru. Pokušavaju reći: “Voljena osoba je bila previše posebna (čista, nevina, ili predivna) za ovaj svijet; bila je potrebna Bogu.”
Ako slijedite ovakav način razmišljanja, to znači da kada se god u nebu otvori novo radno mjesto, Bog vreba po zemlji tražeći slatku, nevinu djecu ili odrasle vjernike da stupe u Njegovu nebesku radnu snagu. Ne samo da je ovo pogrešno, već je u potpunosti suprotno od onoga što Biblija uči o anđelima.
Anđeli su jedinstveno stvorena bića, ne bivši ljudi koji su dobili unapređenje u nebu (Psalam 148,2; 148,5). Biblijski skolastici se slažu da postoji određen broj anđela na temelju nekoliko istina iz Pisma:
Nigdje ne nalazimo u Pismu da je Bog stvorio još anđela nakon originalnog stvaranja u Postanku 1. Isus je rekao da se anđeli ne množe (Matej 22,30), i anđeli ne mogu umrijeti, zato im nije potrebna zamjena (Luka 20,36). Stoga, broj anđela je nepromjenjiv i nema potrebe da se ovom broju dodaju ljudi u nebesku službu.
Možda bi utješnija sućut bila: “Tako mi je žao zbog tvog gubitka. Znam da ti je utjeha što je voljena osoba s Isusom.”
Eto, sedam fraza koje kršćani govore, a nisu točne. Njihova popularnost nas podsjeća da je važno da razmislimo prije nego nešto kažemo. Dok proučavamo Bibliju i dobivamo mudrost, naš govor će oslikavati istinu. Onda će riječi koje govorimo ohrabriti druge i proslaviti Boga.
Autorica: Lori Hatcher; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Crosswalk.com
PROČITAJTE JOŠ:
