Farizeji su bauk među evanđeoskim kršćanima. Zato je teško čak i pomisliti da mi sami možemo biti farizeji. Oni su neki drugi ljudi – loši ljudi, legalisti, osuđivači, oni koji napadaju Krista i brane lažnu i licemjernu religiju.
„Licemjeri“ je najvažniji opis. Farizeji se ponašaju kao da su pravedni, dok „cijede komarca“ grijeha, oni „gutaju devu“ zla (Mt 23,24). Putuju morem i kopnom da pridobiju jednog sljedbenika, samo da ga pretvore u dvostruko goreg sina pakla (Mt 23,15).
Mi nikako nismo jedan od njih.
U strogo povijesnom smislu, kršćani nisu farizeji. Farizejska religija je odbacila Isusa kao Krista. Stoga, kada neko slavi Isusa kao Sina Božjeg, on više nije farizej.
Međutim, postoji li oblik farizejstva koji je živ i danas, prisutan čak među vjeroispovijestima koje prihvaćaju Isusovo božanstvo, doktrinu milosti i učenje o Trojstvu? Ako ostavimo po strani doktrinarne i povijesne elemente farizejstva, sljedećih šest područja, ako se ispitaju, mogu otkriti farizeja u nama samima.
1. Naše molitve
Da li naše molitve, iako očigledno uzdižu Boga, prešutno uzdižu nas same (Lk 18,9-11; Mt 6,5)? Na primjer, molimo li se kako bi impresionirali one koji nas slušaju?
2. Naše propovijedanje
Brinemo li u našem propovijedanju više o očuvanju ljudske tradicije od toga da navješćujemo Božju upozoravajuću Riječ (Mk 7,8)? Na primjer, pozivamo li se na nešto što tekst ne tvrdi kako bismo obranili određenu ekleziološku tradiciju ili osobni doktrinarni stav?
VIDI OVO: 12 znakova da ste moderni farizej
3. Naša praksa
Uspijevamo li prakticirati ono što propovijedamo, ili bi našim slušateljima bilo bolje da slijede ono što govorimo, ali ne i ono što činimo (Mt 23,3)? Na primjer, bi li netko u istoj mjeri mogao promatrati naš život u subotu navečer i nedjelju ujutro, te bio osobno izgrađen slijedeći naš primjer?
4. Naše prosuđivanje
Je li naše prosuđivanje u skladu s istinom i nečijim karakterom, ili prosuđujemo na temelju nečijeg izgleda kako bismo izbjegli suočavanje sa stavovima onih koji nisu poput nas (Iv 8,52)? Na primjer, jesmo li zatvoreniji u prihvaćanju nečijeg propovijedanja ako je taj netko drugačije obučen, govori drugačijim naglaskom, ili je završio drugačiji teološki fakultet?
5. Naši zaključci
Poričemo li Božje nadnaravno djelovanje kroz evanđelje u toj mjeri da postajemo slijepi za očiglednu činjenicu da On djeluje (Iv 9,34)? Na primjer, prihvaćamo li nerado obraćenje nekoga tko je drugačijeg porijekla, čak iako svi dokazi ukazuju na Božje djelo?
6. Naši motivi
Jesmo li skloni koristiti neispravna sredstva radi onoga što mi smatramo ispravnim ciljem (Iv 18, 2-3)? Na primjer, jesmo li skloni ponašati se poput manipulativnog političara – lagati, prijetiti, cjenkati se, obmanjivati – kako bi ostvarili vidljivu duhovnu pobjedu u našoj denominaciji ili crkvi?
VIDI OVO: Ako je Isus osudio farizeje što mole naglas, bismo li mi trebali moliti naglas?
U svojoj suštini, farizejstvo poriče Božje unutarnje djelovanje u korist vanjskih pojava (Mt 23,25). Farizeji su odbili slaviti Isusa kao Krista – osim nekih slavnih izuzetaka (naravno, Pavla; vidi također Iv 3,1-15; 19,39-42) – jer se nije uklapao u njihovu predstavu Mesije, i ugrožavao je njihov religijski autoritet (Mt 12,1-14).
Na kraju, farizeji su čak bili spremni podržati ubojstvo kako bi ostvarili svoje želje. Neka nas Bog održi usredotočenima na Isusa Krista, i omogući nam da prihvatimo djela Duha u našim životima.
Autor: Josh Moody; Prijevod: Projekat-timotej.org; Izvor: Thegospelcoalition.org; Objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za novizivot.net.
