Pustinja je pusto, suho, mračno, neplodno i nenastanjeno mjesto. Postoje veliki dijelovi Svete zemlje gdje godišnje padne samo 50-80 milimetara kiše po četvornom metru. Biljni i životinjski svijet gotovo je na nuli u usporedbi s plodnim tlom. Borovica tamo svoje korijene pušta duboko probijajući tlo u potrazi za vodom koja joj omogućava život.
To je slika odvojenosti i nedostatka ičega na što biste mogli staviti ruku. Bog svoje ljude i svoj narod iznova i iznova odvodi u pustinju. Ponovljeni zakon 8,2-4 bilježi da je Bog svoj narod tamo pogodio glađu da bi saznao što je u njihovim srcima. On je to već znao, međutim, mi smo ti koji trebamo saznati što je u nama.
Mi živimo u dvije krajnosti: u previše ili u premalo. O sebi možemo imati previsoko mišljenje, kad je naša prosudba o nama samima preuveličana. Prirodno smo skloni vidjeti trun u tuđem oku, a ne vidimo brvna u vlastitom. Pavao kaže: “…svaki od vas da ne drži do sebe previše – više nego treba do sebe držati – već neka drži do sebe pristojno prema mjeri vjere koju je Bog udijelio svakomu pojedinomu” (Rim 12,3).
Mnogi ljudi imaju zakržljali duhovni život i misle da je s njima sve u redu dok se ne suoče s pustinjom i ne otkriju stvarnu istinu o svom stanju. Drugima opet trebaju biti oduzete one stvari u koje se pouzdaju da bi naučili da čovjek ne živi samo o kruhu. U pustinji se uči kako u potpunosti ovisiti o Bogu.
“Tada zavapiše u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja” (Ps 107,4-9).
U pustinji sazrijevamo. Stvarna mjera onoga što jesmo tamo je usred ispita. Tek što se rodio, Isus je morao sa svojim roditeljima prijeći pustinju. Prije nego je primio odobrenje od Oca da započne sa svojom službom, bio je kušan i testiran nakon četrdesetodnevnog posta u pustinji (Mt 4,1). Tada su se počela događati čuda.
“Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit srcu” (Hoš 2,16).
Tamo u suhoj zemlji on nas upoznaje (Hoš 13,5). Kako nam je teško ostati tiho, prognano i skriveno, ali upravo tada Bog govori našim srcima. Veliki je blagoslov biti okružen braćom koja nas razumiju i koja nam uvijek mogu dati odgovor na svaku našu potrebu. U sjeni njihove službe rastemo i njihovi životi podupiru naše u mnogim prilikama. Ali ako stvarno želite spoznati Boga i ne želite živjeti u osrednjosti i iskustvu iz druge ruke – biti samo zvučnik koji ponavlja sve ono što prima – Bog će vas odvesti u pustinju.
Autor: J.J. Churruarín
