Ljudi često pogrešno razumiju pitanje o tome trebaju li kršćani ostati samci, te što Biblija kaže o neulaženju u brak.
Pavao nam kaže u Prvoj Korinćanima 7,7-8: „Ja bih htio da svi budu kao i ja; ali svatko ima od Boga svoj posebni dar, jedan ovakav, drugi onakav. Neoženjenima i udovicama ipak velim da je za njih dobro ako ostanu kao i ja.”
Primijetite da kaže kako neki imaju dar samačkoga, a neki dar bračnoga života. Iako se čini da se gotovo svi ljudi žene/udaju, to nije neophodno Božja volja za svakoga. Na primjer, Pavao nije morao brinuti o dodatnim problemima i stresu koji dolazi s brakom i/ili obitelji. Posvetio je sav svoj život širenju Božje riječi. Da je bio oženjen, ne bi mogao biti tako koristan poslanik.
S druge strane, neki ljudi bolje funkcioniraju kao dio tima, služeći Bogu kao par i obitelj. Obje vrste ljudi jednako su važne. Nije grijeh ne vjenčati se, čak i cijeloga života.
Najvažnija stvar u životu nije pronaći bračnoga druga i imati djecu, nego služiti Bogu. Trebamo se obrazovati u Božjoj riječi čitajući svoje Biblije i moleći se. Tražimo li od Boga da nam se otkrije, On će odgovoriti (Matej 7,7), a ako ga molimo da nas upotrijebi da ispunimo Njegova dobra djela, On će i to učiniti. „Nemojte se prilagođavati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno” (Rimljanima 12,2).
Samački život ne treba se gledati kao prokletstvo ili naznaka da nešto „nije u redu“ s neudatom ženom ili neoženjenim muškarcem. Iako se većina ljudi vjenčaju, te iako Biblija daje zaključiti da je Božja volja da se većina ljudi vjenča, neoženjena/neudata osoba ni u kom smislu nije kršćanin „druge klase“. Kao što Prva Korinćanima kaže, samački je život, ako išta, onda viši poziv. Kao i sa svime drugim u životu, trebamo moliti Boga za mudrost (Jakovljeva 1,5) u pogledu braka. Slijedimo li Božji plan, bilo da je to brak ili ostajanje „single“, doživjet ćemo produktivnost i radost koju Bog želi za nas.
